Na misi nadbiskup je oprao noge dvanaestorici predstavnika gradskih župa.

Na početku Svetog trodnevlja počelo je otajstvo ljubavi koja ide do kraja, a u noći Velikog četvrtka Bog se duboko sagnuo do čovjeka, rekao je nadbiskup, istaknuvši da ta noć „nije samo spomen na povijesni događaj, nego prepoznajemo tko je Bog, tko smo mi i što znači ljubiti do kraja“.

Euharistija je lijek za naše rane i obnovu snage za hodati dalje, rekao je mons. Zgrablić. U pročitanom ulomku iz Prve poslanice Korinćanima, Pavao prenosi prvo svjedočanstvo o euharistiji, starije čak i od izvještaja evanđelista: „Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen. Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite, kad god pijete, meni na spomen“ (1 Kor 11, 24-25).

„Te Isusove riječi nisu samo sveta uspomena. One su testament Božje vjernosti. Krist nije rekao: „Sjetite me se kad vam bude lijepo ili kad vam bude teško, ili nemojte me zaboraviti“, nego: „Uzmite, jedite, pijte – Ja sam s vama – za vas“, istaknuo je nadbiskup Zgrablić.

„Euharistija nije puko sjećanje, nego živa Kristova prisutnost, uprisutnjenje, posadašnjenje Isusove muke, smrti i slavnog uskrsnuća za nas, temelj oko kojeg se okreće sve u kršćanskom životu. S euharistijom, vjera postaje novi život, život uskrsnuća“, poručio je nadbiskup, podsjetivši na misao sv. Augustina: „Prepoznajte u kruhu ono što je visjelo na križu, i u kaležu ono što je poteklo iz njegovog boka… To je ono što vam je Krist ostavio da se sjećate njega“.

„U euharistiji ne primamo nešto od Krista – primamo Krista samoga! Raspetog, uskrslog, živog. Onoga koji se za nas utjelovio i u nama nastanio, s kojim smo po vjeri suuskrsli“, rekao je mons. Zgrablić.

Sv. Ignacije Antiohijski, mučenik prvih kršćanskih vremena, euharistiju shvaća kao lijek „besmrtnosti, protuotrov da ne umremo, nego da živimo vječno u Isusu“.

„Ovaj svijet nam nudi mnogo lijekova – za tjeskobu, stres, umor, usamljenost, za psihičke i fizičke boli i poteškoće. Ali, euharistija je jedini lijek koji liječi uzrok, a ne samo simptome i to najveće i najteže bolesti – grijeha i smrti. Liječi ranjeno povjerenje, očaj, praznine, sebičnosti. Ne briše križeve, ali daje snagu da ih nosimo. Ne poništava smrt, ali hrani klicu besmrtnosti i uskrsnuća koja je po vjeri i krštenju usađena u našu smrtnost“, poručio je mons. Zgrablić.

Euharistija je snaga hodočasnika nade. „Hodočasnik ne hoda zato što sve razumije, nego zato što slijedi put dobra kojeg Bog po Duhu Svetom nadahnjuje u njegovom srcu. Hodočasnik hoda jer vjeruje da nije sam. On se ne oslanja na sebe, nego na Onoga koji ga vodi, onoga koji ga privlači svojom dobrotom. I baš tu euharistija postaje naša hrana za put kojim moramo ići“, rekao je zadarski nadbiskup.

„Kao što je Izraelski narod imao manu u pustinji, nama, novom Božjem narodu, Krist daje svoj kruh, sebe, svoju krv i tijelo, kruh živi koji je s neba sišao, u pustinji našeg vremena. Svaka misa, svaki komad posvećenog kruha postaje nevidljiva ruka koja nas podiže, hrani, tješi, nosi, podsjeća: nisi sam, ideš prema cilju, prema ostvarenju nade koja ne razočarava. Nudi nam se: evo ti okrepe, evo ti jela i pića da živiš zauvijek“, rekao je nadbiskup, govoreći o euharistiji kao kruhu vječne ljubavi.

„U svijetu u kojem je sve više buke, Euharistija nas vraća tišini. U svijetu u kojem se gubi smisao, euharistija ga vraća. U vremenu zbunjenosti, ona ostaje sigurni kompas: ne vodi te ideologija, nego prisutan Krist“, poručio je mons. Zgrablić.

Podsjetio je da će Crkva 27. travnja kanonizirati bl. Carla Acutisa, mladog sveca našeg vremena, koji je svojim životom pokazao što znači živjeti iz Euharistije. On je euharistiju nazvao „Autocesta koja najbrže vodi u nebo“. „U svijetu koji često nudi stranputice, on je pronašao brzu, jasnu i sigurnu rutu – Krista u euharistiji koji vodi u nebo. On nas podsjeća da sve počinje s euharistijom“, rekao je mons. Zgrablić. Potaknuo je vjernike da euharistiju ne shvaćaju „kao dodatak, nešto usput, samo ponekad, privilegij pojedinaca, nego kao temelj našeg života, i to vječnoga“.

Euharistija nije samo dar koji primamo, nego i poslanje koje nas mijenja, preobražava, rekao je nadbiskup, istaknuvši: Krist nam ne kaže: „Uzmite i čuvajte“, već: „Uzmite i dijelite.“

U obredu pranja nogu vidi se konkretan izraz euharistije. Krist ne samo da učenicima daje kruh – sebe, nego on im pere noge. „Učitelj i Gospodin uzima pregaču i čini što su radili robovi i sluge. To je logika euharistije: ne hraniti se i ostati isti, nego hraniti se i služiti. Isus ne traži savršenost i bezgrešnost od nas. On traži srce koje je spremno služiti i ljubiti kao On“, istaknuo je mons. Zgrablić, poručivši: „Služba Velikog četvrtka nas pita: „Hoćeš li i ti postati Euharistija za druge? Hoćeš li postati kruh koji se lomi za suprugu, supruga, djecu, susjeda? Hoćeš li biti vino koje se prolijeva – u vremenu, strpljenju, milosrđu? Hoćeš li prati noge i onima koje ti je teško gledati u oči?“.

„Ako Crkva zaboravi euharistiju, zaboravila je tko je. Ako kršćanin ne živi iz euharistije, vjera postaje prazna navika, sterilna tradicija. Ali, kad euharistija postane izvor, kad se dođe na misu ne da se ‘obavi obveza’, nego da se susretne Onaj koji daruje život, da se nahrani i napoji Životom, tada se događa ono što sv. Ignacije kaže da je euharistija lijek besmrtnosti – da ne umiremo, nego živimo u Isusu Kristu“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je poželio da sveta večer Velikog četvrtka dotakne našu svakodnevicu, a „euharistija koju primamo bude promjena u načinu kako ljubimo, radimo, praštamo, hodimo, živimo. Jer, ne hodamo prazni i gladni, nego nahranjeni Kristom“.

Nakon mise, nadbiskup je odnio Presveto u Božji grob u pokrajnju lađu katedrale i zadržao se u klanjanju. Potom je Katedralni zbor sv. Stošije pod vodstvom Branimira Buturića pjevao Gospin plač i puk je ostao u klanjanju i molitvi.