„Ako je sve stvoreno po Riječi – Sinu Božjem, tada je i svaka godina našeg života dar koji nam je povjeren od Boga. Zahvalnost Bogu ne proizlazi samo iz uspjeha proteklog vremena. Zahvalnost ne znači da zatvaramo oči pred gubicima, patnjama, grijesima, razočaranjima ili propuštenim prilikama. Naprotiv, zahvalnost gleda istini u oči i priznaje da je u našoj prošlosti bilo tame, grijeha, propusta, pogrešaka, krivih odluka, ali se i oslanja na obećanje Evanđelja: ‘Svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze’“, istaknuo je nadbiskup.

Čovjek doživi i bol, neizvjesnost, razočaranja, neuspjeh, praznine, strah i smrt, ali „vjera nam govori da Bog ni tada nije bio odsutan iz našeg života. Bio je prisutan s nama kao  svjetlo koje ne dopušta tami da svime zavlada“, rekao je nadbiskup, naglasivši da zahvalnost pomaže prepoznati kako je „Bog bio prisutan i u običnim trenucima: u svakodnevnom radu, obiteljskim razgovorima, u sabranosti i molitvi, u susretima koji su nas obogatili. Kad zahvaljujemo Bogu, priznajemo da je naše vrijeme imalo smisao jer je bilo prožeto Božjom blizinom“.

Stoga „zahvaliti Bogu znači priznati da je svaki trenutak našeg  života, svaki susret, prilika za dobro i novi početak, dar koji nismo zaslužili, nego milost koju smo primili od Boga. To priznanje vraća naše srce izvoru života, Bogu, stvoritelju neba i zemlje“, naglasio je predvoditelj slavlja.

„Zahvalnost osposobljava srce za ljubav prema Bogu, jer nas uči gledati njegovim očima: ne kroz prizmu nedostatka, nego dara. Što je srce Bogu zahvalnije, to je slobodnije ljubiti, jer zna da nas je Bog već obasuo milošću. Tako zahvalnost postaje put prema zrelom odnosu s Bogom koji se ne temelji na strahu ili interesu, nego na radosnom odgovoru na darovanu ljubav“, poručio je propovjednik.

„Bog ne traži naše „Hvala“ da bi Njegova slava bila veća ili da bi se njegovo božanstvo potvrdilo i povećalo našim riječima. Bog je već punina, savršenstvo. Naša zahvala Bogu ništa ne dodaje niti nezahvalnost od njega nešto oduzima ili ga čini manjim. Bog ostaje najveće dobro i bez naših riječi, molitava, priznanja i zahvalnosti“, rekao je mons. Zgrablić naglasivši: „Bog ne treba našu zahvalnost, ali mi je trebamo“.

U tom kontekstu, upozorio je čemu vodi nezahvalno srce. Ono se „zatvara, postaje tvrdo, usmjereno samo na sebe i na ono što nedostaje, a ne na ono što smo od Boga primili. Zahvalno srce je otvoreno za milost, sposobno prepoznati Božje djelovanje i spremno primiti još više. Nezahvalnost nas čini uskogrudnima, a zahvalnost širi srce.

Nezahvalnost nije samo nedostatak pristojnosti ili zaborav na darovano dobro, nego duhovno iskrivljenje koje nas čini oholima, nepoštenima i sebičnima. Nezahvalan čovjek prisvaja sebi što je primio kao dar i ponaša se kao da mu to pripada po zasluzi. Time gubi istinu o sebi: prestaje biti primatelj dara i umišlja da je on izvor onoga što jest. Tu započinje nepoštenje prema drugima, prema stvarnosti i prema Bogu“, upozorio je nadbiskup, rekavši da „nezahvalnost briše tragove dara koji vode do Darovatelja“.

Ako čovjek ne priznaje da je nešto primio, onda „lažno predstavlja svoj život, svoje uspjehe, čak i vjeru, kao vlastito djelo; postaje tašt i ohol. Takav stav zatvara čovjeka u krivu sliku o sebi i ne vidi koliko ga Bog nosi, kolikim je darovima obdaren. Kad nestane istina o daru, nestaje i istina o odnosu s Bogom i ljudima“, upozorio je nadbiskup Zgrablić.

Istaknuo je da nas zahvalnost čuva „od nepoštenja prema istini i od zatvorenosti u vlastitom ‘ja’. Zahvalan čovjek stoji u istini, živi iz dara i otvara srce zahvalnoj ljubavi koja ne računa, ne mjeri i ne zadržava, jer zna da sve dolazi iz Božje punine.

Kada zahvaljujemo Bogu, naše srce postaje osjetljivo za njegovo milosrđe u vlastitoj povijesti. Počinjemo uviđati da nas je Bog pratio i nosio i kada smo mislili da smo bili prepušteni sebi, kad ga nismo razumjeli ili smo sumnjali u njegovu blizinu. Ta spoznaja rađa povjerenje, a povjerenje rađa ljubav“, poručio je propovjednik.

Stoga „misa zahvalnica na zadnji dan godine nije tek pobožni pogled unatrag, nego bitan čin vjere koji nas priprema za budućnost. Tko zna Bogu zahvaliti za ono što je prošlo, sposoban je s povjerenjem zakoračiti u ono što nam Bog pripravlja. Zahvalnost liječi naš strah od nepoznatoga, jer nas podsjeća da Bog koji nas je pratio do sada, ide s nama i dalje i da nas nikada neće napustiti“, naglasio je nadbiskup, rekavši da je nova godina nastavak Božje vjernosti.

Zato ne zahvaljujemo Bogu jer je sve bilo dobro u protekloj godini, nego najviše zato što nam je On bio vjeran u svakom trenutku. Sa zahvalnim srcem ulazimo u novu 2026. godinu, uvjereni da nas Svjetlo koje svijetli u tami neće napustiti“, ohrabrio je nadbiskup Zgrablić.