Nadbiskup Zgrablić predvodio Vazmeno bdjenje u katedrali sv. Stošije

Bdjenje je počelo blagoslovom novog ognja ispred zadarske katedrale na Trgu sv. Stošije, odakle su nadbiskup i koncelebranti s upaljenom uskrsnom svijećom ušli u mračnu katedralu. U dolasku do prezbiterija, svećenici su puku sa svijećama, a potom vjernici međusobno, dijelili svjetlo s uskrsne svijeće paleći svoje svijeće. Hvalospjev uskrsnoj svijeći otpjevao je đakon Mario Karadakić.

„I mi se s Isusovim učenicima koji su silazili s Gore Tabora nakon Isusova preobraženja i najave muke, smrti i uskrsnuća, pitamo što to znači ‘od mrtvih uskrsnuti?’. Koje su sile Isusa mrtvoga vratile u novi život“, to je pitanje mons. Zgrablić razložio u svjetlu Božje objave da je „Isus Krist, Sin Božji, u jedinstvu s Bogom Ocem“. Naveo je svetopisamske primjere u kojima Isus govori o svojoj sjedinjenosti s Bogom Ocem: „Ja i Otac jedno smo“ (Iv 10, 30) rekao je Isus Židovima na blagdan posvećenja Hrama. „Tko je vidio mene, vidio je i Oca“ (Iv 14, 8), rekao je Filipu nakon što je tražio od njega da im pokaže Oca. „Ja sam u Ocu i Otac u meni“ (Iv 14, 11), govori Isus svojim učenicima potvrđujući im svoj identitet.

„Isus nije bio sam. I to je jako važno. On je bio s Bogom sjedinjen, s njime tvori Presveto Trojstvo. On je Život (usp. Iv 14, 5) koji je najuže povezan sa Životvorcem, i to ne samo u emocionalnom smislu, nego u jedinstvu naravi života. Isusov život je dio Božje bîti. Isus je, kako ispovijedamo u vjerovanju „Bog od Boga, Svjetlo od Svjetla, pravi Bog od pravoga Boga“. Isusov život nije bio njegovo vlasništvo, već mu je život bio dio zajedništva Božje bîti i zato mu život nije bilo moguće oduzeti. Isus je neraskidivom snagom Duha bio povezan s Bogom Ocem, Životom i zato je iz Isusove smrti mogao poteći život. Zato je Isusova smrt mogla prijeći u život“, istaknuo je nadbiskup Zgrablić.

„Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnuo je kako reče“ (Mt 28, 5), rekao je anđeo Mariji Magdaleni i drugoj Mariji koje su u uskrsno jutro došle pogledati Isusov grob. Riječ Božja je ‘anđeo’ koji iste te riječi i nama progovara: Isus je uskrsnuo!, poručio je nadbiskup.

„Žene su povjerovale anđelu i sa strahom i velikom radošću otrčale javiti učenicima. Želja da pogledaju Isusov grob i njihovo vjerovanje anđelu, Riječi Božjoj, omogućilo je ženama osobni susret s Isusom Uskrslim. Želja vidjeti gdje se Isus nalazi i slušanje Riječi Božje omogućuje nam susresti Isusa uskrsloga, kada povjerujemo Božjoj riječi i krenemo tamo kamo nam je ona pokazala put“, rekao je mons. Zgrablić, potaknuvši da se „i mi uputimo s tim povjerenjem i tim putem za Isusom.“

Isus jer umro na križu, bio je pokopan u grobu, no sada je živ. „Medicina poznaje postupak reanimacije. Isusovo uskrsnuće nije reanimacija. Kada bi Isusovo uskrsnuće bilo samo reanimacija mrtve osobe, za nas bi to bilo beznačajno, zato što bi taj čovjek ponovno umro i to ne bi imalo nikakve povezanosti s nama. Isusovo uskrsnuće je nešto sasvim drugo, različito od oživljavanja mrtvoga“, naglasio je mons. Zgrablić, istaknuvši misao Benedikta XVI.: Uskrsnuće je ‘mutacija života’ – promjena života.

„Uskrsnuće je prijelaz u novu dimenziju života koju je Bog stvorio uskrsnuvši Isusa od mrtvih. Ta promjena života koja je započela s Isusom, koja se dogodila u Isusu Kristu, tiče se svih nas jer se tiče života. Radujemo se jer Isus nije ostao u grobu i njegovo tijelo nije prošlo kroz proces raspadanja. Isus koji je umro na križu pripada svijetu živih, a ne svijetu mrtvih“, poručio je zadarski nadbiskup, kazavši da „Isusovo uskrsnuće ostaje iznad našeg iskustva i naših pogleda“.

„Isusova smrt na križu je najveći izraz Božje ljubavi prema čovjeku koja je izrasla iz Očeve volje, iz ljubavi Očeve prema čovjeku. „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15 13). Isusova smrt je čin ljubavi Božje, a ljubav je jača od smrti“, naglasio je mons. Zgrablić, citirajući Benedikta XVI.: „Isusovo uskrsnuće jest kao eksplozija svjetla, eksplozija ljubavi koja prodire kroz povijest“.

„Isusovo uskrsnuće najavljuje nam novi oblik života, novu ljudsku bît, novu dimenziju života, kao i novu dimenziju materije, novo stvaranje života. I to je za nas jako važno. Jer Isusovo uskrsnuće nije samo jedan povijesni događaj koji je za nas beznačajan. Počevši od Kristova uskrsnuća, postoji nova dimenzija života koja ovaj život može preoblikovati“, naglasio je mons. Zgrablić.

Liturgija Vazmenog bdjenja daje odgovore na važna pitanja: „Kako mi možemo primiti novi uskrsni život? Kako Isusovo uskrsnuće može biti učinkovito za mene? Kako se moj život može uzdići u novu, uskrsnu, dimenziju života?“.

Vazmeno bdjenje ne daje samo teoretski odgovor na ta pitanja, nego u Uskrsnom bdijenju mi srastamo s tim novim životom, poručio je mons. Zgrablić.

„Taj novi život do mene dolazi vjerom, krštenjem i sa svime što iz toga proizlazi. Zato važno mjesto u liturgiji Bdjenja ima krsna služba, odnosno blagoslov vode i obnova krsnih obećanja. Sakrament svetoga krsta koji smo primili je naš iskorak u novu dimenziju života. Krštenje nije učlanjenje u neku instituciju ili društvo“, upozorio je mons. Zgrablić, citirajući svetoga Pavla da smo krštenjem suukopani i suuskrsli s Kristom.

„Po krštenju mi smo ‘uronjeni’ u Krista. Naše krštenje je doista naša smrt i uskrsnuće, naše preoblikovanje, preobraženje u novi oblik postojanja. To preobraženje života nam lijepo opisuje sveti Pavao. On u Poslanici Galaćanima za sebe govori: ‘Ne živim više ja, nego Krist živi u meni’ (Gal, 2, 20). Živim, ali to više nisam ja, Pavao. Moj Ja, moja bît čovjeka promijenila se. To Pavlovo iskustvo nije neka mistična vizija ili pobožna izjava, nego ispovijest vjere onoga što se u krštenju s njime dogodilo“, rekao je nadbiskup.

Podsjetivši na poruku sv. Pavla kršćanima u Galatu: „Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu“ (Gal 3, 28), nadbiskup je rekao: „Veličanstveni događaj Kristova uskrsnuća i nas je dohvatio u sakramentu svetoga krsta jer se poput koncentričnih krugova Kristovo uskrsnuće širi i zahvaća kroz vrijeme. Krist je uskrsnuo i njegovo uskrsnuće i nas je dodirnulo, i mi smo u njega zahvaćeni. Stoga, biti kršćanin, živjeti kršćanski, značilo bi trajno sve dublje ulaziti u tu uskrsnu, novu, dimenziju života“.

„Kristovo uskrsnuće naša je radost, jer smo i mi s Kristom suuskrsli. Bog nas po uskrsnuću svoga Sina čvrsto drži uz sebe kao što su ‘trs i loza’ (usp. Iv 15,5) u procesu kalemljenja postali jedno, tako smo i mi po krštenju postali povezeni s Kristom. Kao što loza sama od sebe ne može donijeti rod (usp. Iv 15 ,4), tako ni mi sami u sebi nemamo kapaciteta života vječnoga, uskrslog života. Samo ako ostanemo povezani s Kristom po sakramentima i životu ljubavi do žrtve i smrti na križu, ako je potrebno, imamo udjela u Isusovu uskrsnuću“, poručio je zadarski nadbiskup, istaknuvši da zanemarivanje činjenice Isusovog uskrsnuća znači smrt, kraj, besmisao.

„Izaberimo svaki dan Život, vječnost, Uskrsnuće, Isusa Krista i svako dobro koje nas k tome vodi. Zbog Krista se isplati sve podnijeti jer „sve patnje sadašnjeg vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima na nama očitovati“ (Rim 8, 18), kaže sv. Pavao. O Isusovu uskrsnuću znamo po Svetom pismu i svjedočanstvu Isusovih učenika sve od apostola do dana današnjega. Ta se istina vjerno prenosi iz generacije u generaciju i ne postoji nijedna druga istina ili događaj u povijesti koji su posvjedočeni tolikom prolivenom krvlju svjedoka Isusova uskrsnuća: od apostola, njihovih nasljednika, sv. Stošije, sv. Krševana, sv. Zoila i drugih svetaca i mučenika od prvih kršćana do bl. Alojzija Stepinca, bl. Miroslava Bulešića, bl. Drinskih mučenica i drugih blaženika, svetaca i mučenika“, rekao je mons. Zgablić, pribrojivši tim svjedocima i Sluge Božje Zadarske nadbiskupije: svećenike Eugena Šutrina, Srećka Lovretića, Janeza Kranjca, Ivana Manzonia, s. Angezu Petroša, vjernika laika Ivu Mašina i druge.

Za vrijeme bdjenja vjernici su obnovili krsna obećanja te je nadbiskup Zgrablić puk poškropio blagoslovljenom vodom koju je prethodno blagoslovio u zdencu koji je bio postavljen u prezbiteriju katedrale sv. Stošije.