Zbog korijena hrvatske državnosti u Ninu, važnom mjestu hrvatske povijesti i vjere, gdje su stolovali hrvatski vladari i gdje je 879. papa Ivan VIII. priznao hrvatsku državu, ovogodišnja proslava bila je u duhu 1100. godišnjice hrvatskog kraljevstva. „Sabire prošlost i sadašnjost, od djelovanja u Ninu biskupa sv. Anselma, đakona sv. Ambrozija i sv. Marcele iz prvih kršćanskih vremena, do knezova Višeslava i Branimira, biskupa Teodozija iz 9. st., do biskupa Jurja Divnića i Jelene Grubišić iz 16. st.“, rekao je nadbiskup Zgrablić.

Govoreći o odnosu Marije i hrvatskog naroda, nadbiskup je naglasio kako se „hrvatski narod uvijek s pouzdanjem utjecao Mariji. U najtežim trenucima povijesti – ratova, izbjeglištva, gladi, bolesti i siromaštva, do Domovinskog rata kada su hrvatski branitelji nosili krunicu – Marija je bila naša duhovna sigurnost. Njeno štovanje nije puka pobožnost, već čin povjerenja u Božju prisutnost po nebeskoj Majci koja razumije i vodi.“

„Naši preci znali su da bez Neba nema domovine. Nije slučajno da su prvi vladari povezivali svoju krunu s vjerom“, rekao je i dodao da „kraljevsko dostojanstvo ne znači moć, već poziv na odgovornost, čestitost, služenje, milosrđe.“

„Tisućljeće je i jedno stoljeće kako je hrvatski narod kročio na povijesnu pozornicu, ne samo kao narod s teritorijem i kraljem, već kao narod s vjerom u Boga. Hrvatska zemlja natopljena je molitvama i znojem, krvlju i pjesmom, vjerom i trpljenjem“, poručio je nadbiskup Zgrablić dodavši da nasljednicima trebamo ostaviti „darove zemlje, Domovine, naroda, vjere u Boga koji nas nije napustio i Majke koja nas prati iz generacije u generaciju“.

„Uz spomen 1100. obljetnice hrvatskog kraljevstva, ne slavimo samo prošlost, nego zahvaljujemo za ono što imamo: za domovinu Hrvatsku – za njene rane, jer su nas naučile moliti, za njene ljepote, jer nas podsjećaju da je Bog velik, lijep i dobar“ kazao je propovjednik te zahvalio „za kraljeve i upravitelje, predsjednike i državnike koji su krunili svoju vlast vjerom u Boga i Evanđeljem, za majke i očeve, hrvatske svece, mučenike koji su pšenično zrno koje donosi mnogo roda, za branitelje koji su krunicu nosili kao štit“.

„Narod koji zaboravi tko je i odakle dolazi, lako se izgubi u previranjima svijeta“, upozorio je nadbiskup naglašavajući da „pravo domoljublje nije nostalgija za prošlošću, vika slogana ni mahanje zastavom, nego svakodnevna odgovornost. To je vjernost onome što je narod činilo čvrstim – vjera u Boga i moral nadahnut Evanđeljem.“

Osvrćući se na evanđelje o svadbi u Kani Galilejskoj, nadbiskup je poručio: „Marija vidi i djeluje. Marija je živa prisutnost, Majka koja s nama hoda i prati nas na putu života; zagovara nas i hrabri, kao u Kani.“ Dodao je da „vino označava radost i puninu života. Kada ponestane radosti, smisla i snage za ljubav, tada ni naše sposobnosti nisu dovoljne. Potrebna je intervencija Neba – Marija koja vidi i Isus koji preobražava. S Isusom i Marijom i voda naše svakodnevice postaje vino – novo, izobilno i radosno. Na svadbi koja je mogla završiti sramotom, Marija kaže: ‘Vina nemaju’. Te riječi sažimaju njeno majčinsko srce.“

Nadalje, rekao je kako „čovjek često traži utjehu u površnim ponudama svijeta, ali srce ostaje prazno. Prava radost i ispunjenje dolaze odozgor, od Boga.“ Također, nadbiskup je poručio da „Isus može učiniti čudo ako mu vjerujemo. Vjera nije samo osjećaj, ona je čin – poslušnost Božjoj riječi. Tek kad učinimo što nam kaže, praznina se ispunja, žalost postaje radost, a slabost milost.“

Na kraju mise nadbiskup Zgrablić je predvodio procesiju s kipom Gospe od Zečeva kroz Nin. Nin je središnje marijansko svetište Zadarske nadbiskupije, a ukazanje Gospe Jeleni Grubišić 1516. biskup Juraj Divnić proglasio je autentičnim godinu kasnije.