Đakovo, (IKA/TU) – Nadbiskupijski seminar za liturgijske čitače održan je 5. travnja u prostorima Katoličko-bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Vlč. Josip Filipović, povjerenik Ureda za liturgijski pastoral, uputio je uvodnu riječ i pozdrave svim prisutnima, pozdravivši pritom i predstavnika Đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolita, generalnog vikara mons. Ivana Čurića, koji je, pozdravljajući okupljene, naglasio da služba čitača ima svoje dostojanstvo u svim liturgijskim slavljima te da smo pozvani da ga produbljujemo. Ono ne može ostati na tehničkom izvođenju samog teksta, već je potrebno i prijateljevanje s Božjom riječi.
Gledajući liturgijska slavlja, ona u prvom dijelu imaju naglašeno slavlje liturgijske riječi, ne smije se prebrzo čitati, već se mora ostvarivati u svjetlu Božje riječi, mora se s lijepim raspoloženjem i velikom pozornošću pristupati službi čitača, čitanja moraju biti lijepo čujna, proživljena, zvonka, kako bi oni koji je slušaju bili spremni nasljedovati Božju riječ.
Nakon uvodnog dijela uslijedilo je predavanje profesora na KBF-u, Ivice Čatića, koji je govorio sa svetopisamske strane o mogućnostima dvodimenzionalnog čitanja na primjeru Psalma 1.
U samom predavanju i izlaganju Psalma, naglasio je da se oni pretežito čitaju normalno, horizontalno te da takvih kombinacija ima beskonačno, s druge strane osim tog horizontalnog, mogu se čitati i vertikalno, gdje se shvaća i vidi dublji smisao samog Psalma. Sam njihov pisac vodio je računa o obje dimenzije, gdje čitatelja poziva na dublje promišljanje i zapitkivanja kakav je on osoba i što može promijeniti u svojem životu, kojim putem ići, slušati riječ Božju ili je odbaciti. Onaj tko uživa u njoj, ona ga postepeno mijenja iznutra. Vođen njome, postaje bolji čovjek, osoba.
S vremenom kako raste u njemu donosi plodove koji su neiscrpni onome koji je slijedi. Tumačeći pojedine riječi prvog Psalma te dajući usporedbu s aktualnošću, predavanje je zaključio riječima: “Psalam uz ono izrečeno ima toliko neizrečenog. Samo bogatstvo Božje riječi vidi se vertikalnim čitanjem, koje se odnosi na našu stvarnost, no ni s time ne možemo potpuno vidjeti što nam želi reći, opet ćemo naći na nešto novo. Dubina psalma iznosi dubinu čovjekova života.”

U drugom izlaganju vlč. Josipa Filipovića bilo je govora o praktičnim liturgijskim smjernicama prema Općoj uredbi Rimskog misala. Naglasio je da kao što je svećenikova uloga prenositi Božju riječ, tako je to služba i čitača, ona mora biti utkana u njega putem razmatranja i doživljavanja. Božja riječ zahtijeva kako intelektualnu i retoričku tako i duhovnu pripremu. Čitač mora prvo vjerovati, zatim biti dobar čitač te se na kraju pripremati za čitanje.
Iznoseći samo one odredbe vezane uz liturgijska slavlja, istaknuo je da se ne smije skraćivati tekst, ne smije se žuriti prilikom čitanja, potrebe su šutnje na određenim mjestima, čitač uvijek čita s ambona, nikada ne čita Evanđelje i uvodnu i završnu molitvu Sveopće molitve. Na kraju je dodao da čitač mora obavezno ranije doći kako bi se pripremio za službu te da se obavezno mora nakloniti oltaru prilikom početka čitanja.
Na samom kraju susreta dan je prostor za otvorenu raspravu i postavljanje pitanja sudionika, nakon čega je uslijedila završna molitva.

.