Split, (IKA) – Na prvom ovogodišnjem nadbiskupijskom stručnom skupu za vjeroučitelje u školi, u prepunoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu u subotu 24. studenoga okupilo se oko 250 vjeroučitelja iz Splitsko-makarske nadbiskupije i Hvarsko-bračko-viške biskupije. Tema skupa bila je “Pristup učenicima s teškoćama u razvoju u nastavi vjeronauka”. Za molitveni dio bila je zadužena s. Rebeka Batarelo koja je s učenicima šestog razreda OŠ “Mejaši” iz Splita i uz glazbenu pratnju splitskih vjeroučitelja pripremila molitvu na znakovnom jeziku “Moj Isus”.

U uvodnom dijelu, osim pozdrava sudionicima i gostima, predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije don Josip Periš naglasio je važnost okvirne teme skupa u sklopu širega evangelizacijskog poslanja Crkve te školskog vjeronauka kao njegovog sastavnog dijela.
Osim skladnog odnosa službe riječi, liturgije, sakramenata i crkvene koinonije za promicanje kršćanskih vrijednosti od velike je važnosti i suodnos kateheze i crkvene diakonije kao bratskog služenja i prihvaćanja najosjetljivijih dijelova društva. Stoga i ne čudi odabir teme koja je na poseban način posvećena ne samo djeci s teškoćama u razvoju, već i svima koji im se u svakodnevnom radu nesebično daruju, kazao je predstojnik Periš.

Na njegove riječi nadovezao se splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, koji je dao potporu vjeroučiteljima u njihovu radu te istaknuo važnost prepoznavanja Gospodina u svakom čovjeku potrebnom Božje riječi. Pozvao je vjeroučitelje na širenje evanđelja u “Godini vjere i godinama odrastanja mladih”.

Uslijedilo je glavno predavanje “Pristup učenicima s teškoćama u razvoju u nastavi vjeronauka”, u kojem je Slavenka Barada, vjeroučiteljica u splitskom Centru za autizam, prikazala svu složenost vjeronaučnog pristupa učenicima s teškoćama u razvoju. Oslanjajući se na pojedine katehetske dokumente i specijalizirane vjeronaučne programe, predavačica je pokušala odgovoriti na brojna pitanja u među vjeroučiteljima prethodno provedenoj anketi te dala korisne savjete za rad s djecom s teškoćama u razvoju.
Barada se osvrnula na definiranje djece s teškoćama u razvoju, njihovu klasifikaciju te samo razlikovanje između djece s teškoćama u razvoju i djece s posebnim potrebama. Dio predavanja posvećen školovanju takve djece ticao se odnosa društva prema njima, u dugotrajnom procesu od segregacije do integracije i inkluzije kao idealu koji su u cijelosti postigle samo najrazvijenije sjevernoeuropske države.

Prema podacima dobivenim iz većine osnovnih i srednjih škola na području Splitsko-makarske nadbiskupije ispostavilo se da je zastupljenost djece s određenim teškoćama gotovo jednaka na obje razine školovanja, s iznimkom autističnih učenika kojih u srednjim školama gotovo da i nema.
O potrebi integracije i inkluzije učenika s teškoćama u razvoju govori i nekoliko pravilnika Zakona o osnovnom i srednjem školstvu kojih bi se svaka škola morala pridržavati. Iz toga proizlazi i nužnost izrade individualiziranog odgojno-obrazovnog programa (IOOP) kroz timsko planiranje u suradnji s roditeljima, stručnom službom te ostalim učiteljima u školi, kazala je Barada.

Da podrška učenika s potrebnim teškoćama znači dobrobit za cijelu zajednicu potvrdilo je i pet koreferata koje su izložili vjeroučitelji čije su dodatno školovanje za rad s djecom s teškoćama u razvoju zajednički organizirali Hrvatska biskupska konferencija i Splitsko-makarska nadbiskupija. S. Marijanka Dominiković, vjeroučiteljica u Centru “Juraj Bonaći”, osvrnula se tako na rad s učenicima s intelektualnim teškoćama, naglasivši kako se tu ne radi o bolesti već o posebnom stanju nastalom prije osamnaeste godine života, a sam rad s učenicima dijeli se na redovnu nastavu, posebne odjele i posebne ustanove.
Kod definiranja odgojno-obrazovnog pristupa mora se paziti na izradu individualiziranog programa, formiranje stručnih timova, suradnju s roditeljima i vršnjacima, te nabavku adekvatne didaktičke opreme i redovno stručno usavršavanje. Važna je inicijalna procjena odgovarajući na pitanje što vjeroučenik želi i može naučiti i učiniti. Tu također spada Plan i program podrške kroz prilagodbu sadržaja, sredstava i metoda rada kao što su vizualizacija, demonstracija i igra uloga, objasnila je s. Marijanka.

Vjeroučiteljica Melita Luetić govorila je o radu s učenicima s poremećajima čitanja i pisanja, poznatim kao disleksija i disgrafija. Osim definiranja i tumačenja navedenih pojmova autorica koreferata iznijela je i bitna obilježja obaju poremećaja prema uzrocima, stupnju izraženosti i dominantnom sindromu.
U radu s disleksičnim i disgrafičnim učenicima Luetić je istaknula važnost određivanja dnevnog režima, glasnog i razumljivog čitanja, što ranijeg uočavanja teškoće, kao i davanje pohvale i podrške za svaki uspješno izvršen zadatak.

Jedan od koreferata odnosio se i na rad s učenicima s teškoćama iz autističnog spektra. O posebnosti toga kompleksnog poremećaja govorila je ponovno vjeroučiteljica Barada, ističući česte zablude o autističnim osobama koje su se zbog pogrešne interpretacije pojedinih stručnjaka dugo zadržale u javnoj percepciji.
Autistične osobe s manje izraženim sindromom ipak mogu donekle normalno funkcionirati i to ponajprije zahvaljujući odgovarajućem odgojno-obrazovnom pristupu. U tome je najvažnija podrška učeniku kroz vizualizaciju, fizički kontakt, modeliranje, demonstraciju, modulaciju glasa, verbalnu instrukciju i povezivanje s prethodno usvojenim znanjem, istaknula je vjeroučiteljica iz Centra za autizam.

O radu s djecom s oštećenjem vida govorila je s. Rebeka Batarelo, inzistirajući na razlikovanju sljepoće od slabovidnosti. Iz toga proizlaze i različiti pristupi u radu s učenicima s naglaskom na dostupnost radnih pomagala. Posebnu važnost imaju knjige, udžbenici i radni materijali na Brajilovu pismu, te suvremeni i dosta skupi instrumenti kao što su računalo, šilo i tablica za pisanje te zvučne lopte.
Njezine riječi potvrdila je i Ela Barišić, slijepa učenica koja se unatoč svom nedostatku, zahvaljujući kontinuiranom i adekvatnom radu, uspješno školuje u splitskoj II. gimnaziji.
Posljednji koreferat na skupu održao je Jakša Korda, vjeroučitelj u Centru “Slava Raškaj” u Splitu, koji je iz vlastitog iskustva osobe s oštećenim sluhom govorio o vjeronaučnom radu s gluhim i nagluhim učenicima. Završni naglasak koreferata stavljen je na iskazivanje osjećaja gluhih učenika u sredini koja ne razumije njihove potrebe kao i na ono što učenik želi od drugih u trajnom procesu vlastite socijalizacije.
Skup je završio molitvom “Slava Ocu” svih nazočnih vjeroučitelja na znakovnom jeziku.

.