Đakovo, (IKA/TU) – Nadbiskupijski susret slijepih i slabovidnih osoba održan je u subotu 11. travnja u Đakovu pod geslom “Što hoćeš da ti učinim?” (usp. Mk 10, 51). Susret je organiziralo Nadbiskupijsko povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i članova njihove obitelji. Susretom je koordinirao vlč. Alojz Kovaček, nadbiskupijski povjerenik za to pastoralno područje.
Okupljanje sudionika susreta počelo je u đakovačkoj katedrali. Susretu se odazvalo oko 180 osoba, uglavnom članova udruga slijepih i slabovidnih i njihovih pratitelja iz Osječko-baranjske, Brodsko-posavske, Vukovarsko-srijemske, Požeško-slavonske županije, te Udruga slijepih i slabovidnih osoba iz Orašja. Na susretu su sudjelovali članovi Povjerenstva, volonteri Crvenog križa iz Đakova te zbor župe Dobroga Pastira iz Đakova.
Sudionike je na početku pozdravio vlč. Kovaček, a potom se nazočnima obratio nadbiskup Đuro Hranić, poželjevši dobrodošlicu te izražavajući zahvalnost onima koji nesebično pomažu slijepim i slabovidnim osobama.
Uslijedilo je koncelebrirano misno slavlje, koje je predvodio fra Ilija Jerković. U homiliji fra Ilija istaknuo je kako su i sami apostoli u početku bili u strahu, sumnjali su i tražili opipljive dokaze Kristova uskrsnuća. Sam Isus ih hrabri da se ne boje nositi svoj križ. Njihovo srce Isus je osvojio svojom veličinom i dobrotom i dao im hrabrosti da nastave njegovim putem. “Mi smo na uskrsnuće pozvani, a ne da tapkamo u tami straha i sumnje. Uskrs i nama poručuje da se ne bojimo. Neka nas u našoj životnoj borbi, u svim problemima, poteškoćama i nedaćama hrabri vjera u Isusa Krista”, poručio je Jerković. Na kraju misnog slavlja sve je pozdravio vlč. Ivo Matijević. Liturgijsko slavlje animirao je Mješoviti zbor župe Dobrog Pastira Đakovo, kojim je ravnao i svirao na orguljama Ivan Rakonca.

Nakon misnog slavlja sudionici su se uputili u prostorije Sinodske dvorane Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice. Uslijedio je duhovni nagovor s temom “Što hoćeš da ti učinim?” (usp. Mk 10,51). Predavač, trajni đakon Robert Čabraja, svoje je izlaganje počeo čitanjem ulomka iz Markova Evanđelja o ozdravljenju slijepog prosjaka Bartimeja. Slijepac je godinama čekao trenutak susreta s Isusom. Kada je saznao da je Isus blizu, slijepac se bez razmišljanja bori na sve moguće načine da dođe do Isusa. On nema nikoga da mu pomogne da dođe do Isusa, ostali ga čak ušutkuju. On ipak sve jače viče, ima samo molitvu i vjeru. Taj slijepac je slika čovjeka punog vjere. Siguran je da će mu Isus pomoći, jer Isus se odaziva na sve one potrebne i bijedne. Isus ga čuje, ozdravlja ga i govori mu da krene. Slijepca ozdravlja njegova vjera. On se više ne vraća u rodni kraj, polazi za Isusom, priznaje i prepoznaje Isusa kao Mesiju…
“Možemo usporediti slijepog prosjaka Bartimeja s nama. Vidimo li samo materijalne potrebe ili prepoznajemo i duhovne stvari? Kakva je naša molitva? Molitva ima dva obilježja: potrebitost i sigurnost. Potrebitost je kada nešto tražim (materijalno). Sigurna je ona istinska molitva, u kojoj prije svega priznajemo svoju grešnost. Fizički slijepe osobe, često puta vraćaju na pravi put sve one koji su duhovno slijepi”, čulo se u predavanju.
Nakon predavanja sudionici su izrazili svoje oduševljene i zahvalnost zbog susreta. Osnaženi i oduševljeni, nastavili su druženje uz domjenak.

.