“Signum magnum apparuit in caelo…”: “Veličanstven znak pokaza se na nebu: žena obučena u sunce, mesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda” (Otk 12,1).
Draga braćo i sestre, sutra, na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, ponavljat ćemo te riječi uzete iz Otkrivenja. Njima Crkva upućuje na potpuno dovršenje mesijanskih očekivanja u Mariji. Očuvana od iskonskoga grijeha da bude djevičanski hram utjelovljenja Sina Božjega, svim je svojim bićem Marija postala veličanstveni “znak” koji obasjava određenje svakog ljudskog bića. U Njoj vjernici mogu vidjeti ostvarena spasenjska obećanja: oslobođenje od grijeha i susljednu pobjedu nad smrću.
Otkupljena na najuzvišeniji način predviđenim zaslugama Sina, s Njime je Marija pobijedila smrt. U vjeri je Ona prošla čitav Otkupiteljev put. Kršćanski je puk sve jasnije shvaćao da to posvemašnje zajedništvo s Isusovom sudbinom nije moglo ne izraziti se također u sudjelovanju u njegovoj konačnoj proslavi, te je ispovijedio uznesenje Marijino i dušom i tijelom na nebo.
Draga braćo i sestre, danas uzdižemo svoj pogled prema Presvetoj Djevici koja s neba sjaji pred nama hodočasnicima na zemlji “kao znak sigurne nade i utjehe, sve dok ne dođe dan Gospodnji (Lumen gentium, 68). Marija nas prati na životnom putu podupirući nas i u najtežim i najzamršenijim prilikama.
Ovako je u siječnju 1941., nekoliko mjeseci prije svoga mučeništva, pisao sveti Maksimilijan Kolbe: “Dajmo da nas Ona vodi i duž ugodnoga i popločenoga jednako kao i duž neravna i teškoga puta. Ni padovi nas ne bi nikad smjeli obeshrabriti. Dovoljan je sam jedan čin ljubavi – ljubavi koja ne izlazi tek iz osjećaja, nego samo iz volje, odnosno čin vjerničke poslušnosti učinjen za Nju – pa da se pad pretvori u još veću prednost” (Pismo bratu Kasijanu Tetichu, 19. siječnja. Svjesni da možemo računati na tako pažljivu i brižnu Majku, Njoj se s pouzdanjem obraćamo:
“Pod obranu se tvoju utječemo,
Presveta Bogorodice,
ne odbij nam molbe u potrebama našim,
nego nas od svih pogibelji oslobodi,
Djevice slavna i blagoslovljena.”

Potom je Papa s nazočnima izmolio “Anđeosko pozdravljenje” i nakon molitve na više jezika obratio se nazočnim skupinama sažimajući vrlo kratko ono što je kazao na talijanskome.