New York, 28. 4. 1998. (IKA) – Profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Ivo Marković primio je u New Yorku u ponedjeljak, 27 travnja, nagradu “Mirotvorni djelatnik”, koju je po prvi put ove godine dodijelio Tannenbaum centar za međureligijsko razumijevanje. Nagrada je ustanovljena na poticaj Richarda Holbrooka, a zamišljena je kao poticaj vjerskom djelatniku koji riskira svoj život da bi služio miru, pomirenju i promicanju ljudskih prava. Fra Ivi Markoviću nagrada je dodijeljena zbog njegova odvažna mirotvorna rada u tijeku rata u Bosni i Hercegovini te posebno zbog rada na poratnom pomirenju i normalizaciji života. Centar promiče međureligijsko razumijevanje u svrhu sprečavanja sukoba, a nosi ime rabina Marca H. Tanenbauma, koji je do svoje smrti godine 1992. bio odvažni vođa u međureligijskom radu i promicanju socijalne pravde. Centar je utemeljen kratko nakon njegove smrti, sa ciljem promicanja međureligijskog razumijevanja i sprečavanja negativnih utjecaja religije na politička zbivanja. Nagradu, povelju i ček na 5.000 dolara fra Ivi Markoviću uručila je poznata glumica Liv Ullmann. Iste večeri, newyorški nadbiskup kardinal O Connor uručio je nagradu Tanenbaum nobelovcu Elie Wieselu. Treći dobitnik nagrade je izdavač Edward Lewis. On je nagradu dobio zbog “pozitivnog pisanja u sredstvima priopćavanja”. Voditelj večeri bio je urednik u CBS Dan Rather, a tom prigodom predavanje o sprječavanju oružanih sukoba održao je generalni tajnik Ujedinjenih naroda Kofi Annan.
U riječima zahvale za priznanje, fra Ivo je zahvalio i uime svih mirotvoraca u Bosni, a posebno uime Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Također je sve nazočne podsjetio da se “u naše doba više od pedeset ratova vodilo prečesto u ime religija” te dodao kako je to moguće, jer je vjera svedena na ideologiju. A “ideologije, koje su prazne u sebi, zloupotrebljavaju religijske, nacionale i civilizacijske vrijednosti”. Riječi zahvale fra Ivo je završio zaključivši da je suvremeno ime vjere mir te da su “religije kao zajednice s iskustvom Božje blizine tvornice mira, sućuti, ljubavi i slobode”. “To su pak plodovi religija kada pravilno djeluju”. Nakon susreta u Washingtonu u mirotvornim udrugama “Centar za strateška i međunarodna istraživanja te Američki institut za mir, fra Ivo se vraća u franjevački samostan na Bistrik u Sarajevo. Uz profesorski rad, fra Ivo vodi i Međureligijski zbor te Centar za međureligijski dijalog “Oči u oči”. Inače, fra Ivo Marković izgubio je u ratu oca i veliki broj rođaka i prijatelja iz župe Bistrik. Danas pomaže muslimanskim izbjeglicama smještenim u njegovoj rodnoj kući. Fra Ivo je bio među profesorima i osobljem Franjevačke teologije koje su srpske postrojbe, kad su zauzeli zgradu 8. lipnja 1992, držali taocima u podrumima teologije. Nakon tri mjeseca provedena u srednjoj Bosni nastojeći spriječiti sukobe između Hrvata i Muslimana, fra Ivo se pridružio studentima i profesorima Franjevačke teologije u izbjeglištvu u Samoboru. U Zagrebu je zauzeto djelovao u Kršćanskoj izvještajnoj agenciji. Okupljao je studente iz Bosne i Hercegovine. Puno je putovao po Europi i Sjevernoj Americi kao gost raznih mirovnih pokreta. On je među prvima odlazio u Sarajevo, vodio razne međunarodne mirotvorne i nevladine grupe, i odmah po završetku rata počeo je ići na Pale.