Istina je prava novost.

Nagrada za životno djelo don Vladi Puci

Na sjednici Općinskog vijeća Općine Konavle održanoj u četvrtak 6. rujna odlučeno je da se nagrada Općine za životno djelo posthumno dodijeli svećeniku Dubrovačke biskupije don Vladi Puci za izniman doprinos u duhovnoj i materijalnoj obnovi Konavala nakon Domovinskog rata.

Konavle, (IKA) – Na VIII. sjednici Općinskog vijeća Općine Konavle, najjužnije hrvatske općine, održanoj u četvrtak 6. rujna, uz ostalo je usvojena Odluka o dodjeli javnih priznanja Općine Konavle. Nagrada Općine Konavle za životno djelo dodjeljuje se postumno svećeniku Dubrovačke biskupije don Vladi Puci, za izniman doprinos u duhovnoj i materijalnoj obnovi Konavala nakon Domovinskog rata.
Pokojni don Vlado Puce rođen je 6. veljače 1940. godine u Kruševu kod Mostara, a preminuo je 13. siječnja 2000. godine u Cavtatu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1967. u Splitu, a od 1971. godine bio je tajnik tadašnjega dubrovačkog biskupa Severina Perneka te je uz biskupa ostao cijelo vrijeme njegovog upravljanja biskupijom obnašajući i druge službe u Ordinarijatu, te ispomažući u župama koje bi ostale bez župnika. Potkraj 1990. imenovan je ekonomom biskupije i sjemeništa.
Kad je u listopadu 1991. došlo do invazije srpsko-crnogorskih snaga na dubrovačko područje te s obzirom na to da u okupiranim Konavlima nije ostao niti jedan svećenik, don Vlado Puce velikodušno se odvažio poći u Cavtat. Želio je biti potpora i zaštita onima koji su ostali na okupiranom području. I bio je oslonac vjernicima Cavtata i Konavala u najtežim trenucima. Kada je zaprijetila neposredna opasnost za njegov život vratio se iz okupiranog Cavtata u Dubrovnik. No, nepunu godinu dana kasnije, 8. ožujka 1993. godine imenovan je župnikom tada već slobodnog Cavtata i dekanom Konavoskoga dekanata. Bio je s vjernicima u vremenu obnove opljačkanih, uništenih, oštećenih ili spaljenih domova te im pokušao vratiti ponos, snagu i volju da se uništeno obnovi. Teška je tada bila materijalna, a još teža psihička obnova. I sam župnik se teško oporavljao od svega. Preminuo je u obnovljenoj župnoj kući u Cavtatu 13. siječnja 2000. godine nakon što je slavio jutarnju misu. Pokopan je 15. siječnja 2000. u rodnom Kruševu.
Nagrada Općine Konavle dodjeljuje se dr. Neri Vrkaš za izuzetan i osobito vrijedan doprinos iz područja zdravstva i socijalne skrbi te Biciklističkom klubu Konavle za izuzetan i vrijedan doprinos iz područja sporta.
Na prijedlog Odbora za mjesnu samoupravu, Zahvalnica Općine Konavle za izniman doprinos u očuvanju konavoske tradicije i doprinosu ugleda Konavala dodjeljuje se „Konavoskim materama”, odnosno ženama koje u svakodnevnom životu nose konavosku nošnju. Riječ je o Mariji Bekić (Radovčići), Kati Zadre (Močići), Kati Bačan (Grušići), Luci Mazavac (Popovići), Mari Lobro (Radovčići), Luci Đuratović (Vitaljina), Kati Rašica, (Đurinići), Stani Radonić (Vitaljina), Jani Spremić (Vitaljina), Mariji Božović (Višnjići), Ani Vidak (Gruda), Radi Golubić (Ljuta), Mari Čupić (Vodovađa), Luci Pušić (Dunave), Kati Braičević (Cavtat), Kati Đurković (Cavtat), Luci Matijašević (Popovići), Seli Šturica (Kuna Konavoska), Pavi Ljubenko (Đurinići), Mari Pržić (Vitaljina).