Imotski, (IKA) – Nakon dvadeset godina Imotski je ponovno bio domaćin svećeničkom ređenju: na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, u nedjelju 29. lipnja, u crkvi Sv. Frane, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić zaredio je za prezbitere šestoricu đakona, trojicu na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije: Tomislava Bašića, Antu Đžderića i Mihaela Jelavića te trojicu na naslov Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja: Filipa Mimicu, Miju Šabića i Damira Ćiru Čikaru. Tom je prigodom nadbiskup podijelio i red đakonata dvojici franjevačkih bogoslova: Tinu Labroviću i Ivanu Čikari. U slavlju je sudjelovalo oko pedeset svećenika, među kojima su bili provincijal franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja dr. fra Željko Tolić, pastoralni vikar mons. Drago Šimundža, imotski dekan, gvardijan i župnik fra Zoran Kutleša te mnogobrojni župnici, odgojitelji i profesori.
Nakon što su kandidati za đakonat i prezbiterat navijestili Riječ Božju, nadbiskup Barišić je u homiliji protumačio svećenički poziv i poslanje, njegovu duboku povezanost s Isusom Kristom i s Crkvom, mističnim tijelom Kristovim. “Svećenik je čovjek Kristov. Ljudi trebaju vidjeti i osjetiti, da je u svećeniku prisutan Krist, da je on zaljubljen u Isusa, i da je njemu poklonio sve svoje sposobnosti da bi Isus preko njega i po njemu poučavao, poticao i opominjao, da bi njegovim očima vidio i srcem osjetio gdje treba donijeti Božju riječ i utjehu, gdje treba ublažiti materijalnu bijedu, gdje treba riječ oproštenja, ohrabrenja i utjehe izgovoriti. Tada će ljudi htjeti i moći povjerovati njemu kao samom Kristu. Crkva nije tek trag povijesti Krista nego je trajna prisutnost Uskrsloga. I svi mi kada kažemo “Crkva” moramo dodati zamjenicu “moja”, a osobito svećenik koji kao pastir vodi povjereni mu narod, brani ga od grijeha i stranputica, hrani Božjom riječju i Božjim kruhom te ga upućuje pravim stazama spasenja”, kazao je nadbiskup.
Podsjetivši na današnje društveno-kulturalne okolnosti koje nameću neke svoje prioritete i vrijednosti, mons. Barišić je buduće svećenike upozorio na važnost molitve istaknuvši: “Vjernici ne traže od svećenika da bude onaj koji će govoriti pet jezika nego da bude onaj koji će im biti blizak, uputiti im riječ ohrabrenja i nade. Ne žele svećenika kojega će svakoga dana gledati na televiziji, nego onoga koji će ih fizički posjetiti u njihovu domu i progovoriti riječ Evanđelja. Oni žele vjernog i bliskog čovjeka Božjeg, čovjeka molitve i onoga koji će biti za njih i među njima”. Podsjetivši na baklju koju je papa Benedikt XVI. uoči otvaranja Godine sv. Pavla zapalio ispred bazilike Sv. Pavla izvan zidina, splitsko-makarski nadbiskup je zaključio: “Svećenik bi trebao biti svjetlo na svijećnjaku Crkve, on bi trebao nositi u sebi i drugima donositi plamen Pavlove i Franjine baklje svjedočenja i vjernosti, plamen Božje ljubavi i snagu Duha Svetoga. Svećenik bi trebao tako živjeti da pri koncu života mogne s Pavlom reći: ‘Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak'”.
Na kraju propovijedi nadbiskup je ređenicima za prezbiterat i đakonat čestitao na odvažnosti te zahvalio svima onima koji su svoju ljubav i znanje utkali u njihov odgoj i razvitak zvanja, roditeljima i rodbini, odgojiteljima i profesorima, župnoj zajednici, te prijateljima, kolegama studentima i studenticama.
Potom je nadbiskup polaganjem ruku i posvetnom molitvom kandidatima za đakonat podijelio sakrament svetoga reda đakonata, a novim prezbiterima je pomazao ruke sv. uljem, darovao im pliticu i kalež te položio ruke na njihove glave. Okupljeni svećenici molili su za nove prezbitere te su polaganjem ruku izrazili zajedništvo s njima, pružajući im na taj način ohrabrenje i potporu u važnoj zadaći koja je za njih tim danom započela. Nakon popričesne molitve, svoju riječ zahvale i čestitke nadbiskupu, novim prezbiterima i đakonima, njihovim roditeljima, rodbini i prijateljima uputili su provincijal Tolić i župnik Kutleša. Misu i obrede svetoga reda prezbiterata i đakonata uveličao je pjevanjem župni mješoviti zbor. Slavlje se nastavilo u radosti i pjesmi uz obilati ručak koji su ispred crkve pripremili franjevci.