Predraga braćo i sestre!
1. Danas zajedno s vama želim zahvaliti Bogu i svetoj Djevici za hodočašće stopama svetoga Pavla koje sam imao radost prošlih dana izvršiti. Atena, Damask, Malta: u duši nosim utiske tih mjesta, koje je poslanje Apostola narodâ nerazrješivo povezalo uz povijest kršćanstva. Sljedeće ću se srijede u općoj audijenciji opširnije zaustaviti na tom nezaboravnom putovanju koje je bilo dosta značajno u ekumenskom i međureligijskom pogledu.
Na žalost, ono je ožalošćeno bolnim vijestima koje i dalje dolaze iz Svete zemlje. U stvarnosti nalazimo se sučeljeni sa sve većim vrtlogom protuslovnog nasilja! Svakodnevno sijati smrt nije drugo nego ozlojeđivati duše i usporavati dolazak blaženoga dana kad će se svi moći u lice gledati i zajedno hodati kao braća! Svi, posebice oni koji su odgovorni u međunarodnoj zajednici, imaju dužnost pomagati sukobljenim stranama u prekidanju toga nemoralnog lanca izazivanja nasilja. Treba se osim toga sjetiti, kao što sam više puta ponovio, da govor i kultura mira moraju nadjačati poticaje na mržnju i isključivost.
2. Danas nam poticaj radosti i zahvaljivanja daju i svećenička ređenja koja sam jutros slavio u bazilici Sv. Petra. Trideset i četiri đakona rimske biskupije, dolazeći iz raznih sjemeništa, postadoše prezbiteri, da bi služili Crkvi naviještanjem Evanđelja, slavljenjem sakramenata i pastirskim vođenjem Božjega naroda.
Svakoga od njih ponovno grlim zagrljajem mira, jamčeći da ću molitvom pratiti njihovo služenje. Zahvaljujem svima koji su skrbili za njihov odgoj i obrazovanje te srdačno pozdravljam njihove obitelji i prijatelje.
3. Na te nove svećenike Rimske biskupije zazovimo sada majčinsku zaštitu Presvete Marije, na dan kad se sjećamo njezina ukazanja u Fatimi. Njezinu zaštitu i sâm sam imao prilike iskusiti 13. svibnja prije 20 godina. Nju ponovno molim za Svetu zemlju kako bi se očistila sva srca i namjere, da prestanu pokolji i da jedni i drugi napokon ulože svoje snage u izgradnji djelotvornog i trajnog mira.