NAKON ŠEST GODINA PONOVNO SV. MARTIN U BELOME MANASTIRU "Sretni smo što smo zajedno s onima koji su ostali u Baranji i sretni što se u nju vraćamo"

Beli Manastir, 10. 11. 1997. (IKA) – Prvi put nakon šest godina, katolički vjernici Beloga Manastira proslavili su u nedjelju, 9. studenoga, blagdan sv. Martina, svoj crkveni god, u ostacima svoje župne crkve. Svečano misno slavlje, na kojem je sudjelovalo više od 600 vjernika, predvodio je đakovački i srijemski biskup Marin Srakić u zajedništvu s gostima iz Đakova, svojim tajnikom Draženom Kušenom, rektorom Bogoslovnog sjemeništa Josipom Bernatovićem, kanonicima Gejzom Vargom i Antunom Jarmom, salezijancima Augustinom Ljubićem, Josipom Štanišićem i Matom Tomasom, prognanim baranjskim župnicima Josipom Varžićem iz Čeminca, Adamom Tabakom iz Luča, Jurjem Kovačićem iz Branjinog Vrha, Božidarom Petrovićem iz Popovca, Vinkom Dubravcem iz Kneževih Vinograda, Đuricom Pardon iz Batine, domaćim župnikom Josipom Koščakom, te kapelanom iz Bizovca Stipom Marićem. Svečanost je započela ophodom iz razrušenoga župnog doma, u kojemu su mladići i djevojke, odjeveni u baranjske narodne nošnje, nosili novi oltarni križ, kip Marije Pomoćnice, novi kalež i novo misno ruho. Na početku misnoga slavlja sve je okupljene župljane, goste, predstavnike različitih ustanova te svećenike i biskupa pozdravio prognani župnik Josip Koščak, izrazivši radost što su se ponovno okupili “doduše u razorenoj crkvi, ali unatoč tomu – u vjeri i ljubavi”. Govoreći o 220 godina postojanja belomanastirske župne crkve, župnik je istaknuo: “Premda u svojoj povijesti nikad nije bila tako iznakažena, i u ovakvu smo se ponajprije došli moliti i radovati”. Potom je okupljenima prigodnu riječ uputio i biskup Srakić. “Došli smo u miru i ljubavi da proslavimo svoj blagdan, sretni što smo zajedno s onima koji su ostali u Baranji i sretni što se u nju vraćamo”, istaknuo je, pozvavši ih da “u kalež Kristove muke stave i sav svoj život: suze žalosti, radosti i nade”, te da u cjelokupnoj obnovi najviše učine “na obnovi porušenog u sebi”. U svojoj je propovijedi đakovački i srijemski biskup govorio o liku i životnom putu sv. Martina, napose njegovoj brizi za jedinstvo i djelotvornu ljubav. Misno su slavlje svojim pjevanjem uveličali članovi Hrvatskoga kulturnog umjetničkog društva “Beli Manastir” predvođeni Aleksandrom Čeliković-Cvidrak.
Nakon mise biskup je blagoslovio mlado vino i okupljene vjernike, kazavši kako “u plodovima bogate i drage Baranje treba uživati, ali ne i pretjerivati”. Pri povratku iz Belog Manastira biskup je posjetio porušene i zapaljene crkve i župne domove u Čemincu i Dardi.