"NAPRETKOVA" TRIBINA U POVODU POSJETA SV. OCA SARAJEVU

Sarajevo, 29. 8. 1994. (IKA) – Prva tribina na temu “Katolištvo u BiH”, održana je u subotu 27. kolovoza u punoj dvorani “Napretkove” palače u Sarajevu, kao sastavni dio ukupnog programa, priprema i obilježavanja posjeta Svetog Oca glavnom gradu BiH. Tribinu je vodio književnik Mirko Marjanović, a o samoj temi iscrpno su govorili dr. fra Ljubo Lucić i dr. fra Luka Markešić. Među nazočnima su bili vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić i pomoćni biskup dr. Pero Sudar, veleposlanik Republike Hrvatske u BiH, dr. Zdravko Sančević, predsjednik “Napretka” dr. Franjo Topić te brojni drugi istaknuti znanstveni i kulturni djelatnici. Uvodničar Mirko Marjanović je istaknuo razloge održavanja tribine te najavio i teme dvije slijedeće tribine koje će se održati u “Napretkovoj” palači, vezane uz posjet Svetog Oca Sarajevu.
Prvi predavač, dr. fra Ljubo Lucić, govorio je o kršćanstvu i katolištvu u Bosni i Hercegovini, istaknuvši da su spomenici zapadne kršćanske kulture na ovom tlu prisutni u velikom broju i na svim područjima današnje Bosne i Hercegovine još od samih početaka kršćanstva, te spomenuo velik broj i bogatstvo arheoloških iskopina, nalaza i artefakta, koji svjedoče izuzetno razvijenu graditeljsku djelatnost kršćanskog podrijetla, pri čemu je nabrojio veći broj do sada otkrivenih ranokršćanskih bazilika i svetišta na ovim prostorima. Po njegovu mišljenju, kršćanstvo je u BiH dolazilo iz dva pravca, jedan najprije iz Dalmacije, a drugi potom i iz Panonske nizine. Iznio je i neke podatke i izvore koji nedvojbeno svjedoče i nazočnosti institucionaliziranog kršćanstva još od 4. stoljeća na ovim prostorima. Ukazao je i na postojanje biskupija i nadbiskupija. Još je biskup Andrija na crkvenom saboru u Saloni 530. i 533. godine govorio o tome kako je njegova biskupija prevelika, te da je stoga treba podijeliti. U zaključnom dijelu svoga predavanja, dr. fra Ljubo Lucić istaknuo je da je zapadno kršćanstvo uhvatilo tako duboke korijene da ga više nisu mogli uzdrmati ni kasnija burna povijesna događanja (seobe naroda, provale barbara), čak ni sva pustošenja i rušenja koja su imali za posljedicu. Unutrašnjom snagom vjere i same organizacije Crkve, s novonastalim redovima, kršćanstvo je u svoje krilo primilo i pripadnike novodoseljenih naroda: Avare, Slavene i druge. Govoreći o crkvenoj organizaciji na tlu BiH, i čestim optužbama bosanskih kristijana na navodnu herezu, fra Lucić je istaknuo da su te optužbe uglavnom bile politički motivirane. Pripadnici te Crkve su se isključivo nazivali “bosanskim krstijanima”, a nikada patarenima ili bogumilima.
Drugi predavač, dr. fra Luka Markešić, nadovezao se na izlaganje Ljube Lucića. Posebno je izložio odnos kršćanske religije i kulture na univerzalnom planu, a potom i na njihov odnos u specifičnim povijesnim okolnostima srednjovjekovne Bosne i Bosne u doba osmanlijske uprave.
Markešić je u tom kontekstu posebno na najkarakterističnijim primjerima, obrazložio poslanje i djelovanje franjevaca tijekom njihove 700. godišnje nazočnosti na bosanskom tlu. Naveo je zasluge franjevačkih pisaca, poput fra Matije Divkovića, fra Filipa Laštrića, i drugih, koji su radeći na prosvjećivanju bosanskog puka i pišući prve tiskane knjige u Bosni, time zapravo dali neprocjenjiv doprinos opismenjivanju i općem kulturnom razvitku Hrvata katolika. Jednako je značenje njihova djelovanja i na drugim područjima, kao što su graditeljstvo, zdravstvo, znanost i umjetnost. Kršćanstvo je u svakom slučaju obogaćivalo i razvijalo ljudsko društvo na ovim prostorima, djelujući u prijelomnim povijesnim trenucima najproduktivnije u korist kako samoga društva i naroda tako i unutar sebe sama, prevladavajući krize i izlazeći iz njih uvijek jače i životnije.
Slijedeće dvije tribine u okviru ovog programa posvećene su temama “Povijest papinstva i životopis pape Ivana Pavla II.” i “Odnos Ivana Pavla II. prema BiH i ratu u njoj”, a određene su za slijedeću srijedu 1. i subotu 4. rujna.