Zagreb, (IKA) – Drugoga radnoga dana Katehetske zimske škole koja se održava na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu održana su 13. siječnja dva predavanja vezana uz temu skupa “Narativna teologija u vjeronaučnoj nastavi”.

Predavanje “Sakralna glazba i njezini tekstovi kao ostvarena teološka naracija” održao je profesor crkvene glazbe na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Đakovu mo. Vinko Sitarić, istaknuvši ponajprije da je cilj njegova referata uputiti u nešto što svima nama može pomoći u naviještanju Božje riječi, a to su u prvom redu uglazbljena poetsko-prozna ostvarenja. Potrebno je stoga krenuti od sakralnih tekstova, budući da se oni mogu čitati apstrahirani od same glazbe koja je “ponizna službenica riječi” i pomaže da cijela liturgijska zajednica može izraziti svoju vjeru, rekao je Sitarić. Govoreći potom o ordinariju mise i njenim stalnim dijelovima, rekao je kako svaki od njih nosi istu poruku, ali se razlikuje način glazbene interpretacije. Predavač je potom posebnu pozornost posvetio uglazbljenim psalmima, himnima i crkvenim pučkim popijevkama koje se formalno i kronološki nadovezuju na himan. Premda su zbog uporabe samo latinskoga jezika sve do 1947. godine bile marginalizirane i neprihvaćene, enciklikom Mediator Dei et hominum, pape Pija XII. a kasnije i II. vatikanskim saborom, pučke su popijevke prihvaćene te je u kvalitativnom smislu uklonjena razlika između njih i npr. gregorijanske baštine. Sitarić se u predavanju također osvrnuo i na postojeće stanje prisutnosti glazbe u vjeronaučnoj nastavi, napomenuvši kako bi glazba svakako trebala biti sastavni dio kateheze i vjeronauka i potrebno ju je tematizirati. Veliku pomoć u tomu može pružiti i službena liturgijska pjesmarica “Pjevajte Gospodinu pjesmu novu”. Glazba koja se koristi u radu s djecom trebala bi biti prilagođena dobi djece, tako da se shvaćajući svrhovitost stvari i sami počinju pitati tko su zapravo oni sami, zaključio je predavač.

Prof. Sonja Tomić govorila je potom o značenju pripovijedanja u odgoju djece u vjeri, odnosno o pripovijedanju kao dijelu kulture riječi Maloga koncila. Kao glavnu vrijednost pripovijetke istaknula je ponajprije mogućnost identifikacije djeteta s likom, osobito uz pomoć simbola, i protagonista koji su u većini slučajeva nemoćni i slabi, ali zahvaljujući kojima dobro uvijek trijumfira. Iste ove odlike nalaze se i u biblijskim pričama, s razlikom što je u odnosu na profane priče u njima i dobrima i zlima pružena ista prilika. Potom je analizirajući ulomak iz knjige o Samuelu, tj. priču o Samuelu i Eliju, pojasnila simboliku biblijskoga narativnoga teksta koji nam poručuje da je, ukoliko želimo čuti Božji glas, potrebno da neko vrijeme budemo u osami, ali da istodobno na tom putu imamo i apsolutno povjerenje tj. poslušnost u nekoga kao što je npr. duhovni vođa. Osim toga, prof. Tomić je izvršila i narativnu analizu indijske priče “Mala vatrena ptica” objavljene u MAK-u, koja poručuje kako je potrebno “čuti Božju riječ i odmah djelovati”. Tumačeći simbole i slike iz ove priče, i povezavši ih i usporedivši s pojedinim biblijskim događajima (kao što je silazak Duha Svetoga), zaključila je kako ta i slične priče mogu poslužiti da se djeci počevši od najranije dobi prezentira ono što će kasnije, premda je duboko posađeno u njihovu podsvijest, moći povezati s nekim drugim pričama i simbolima biblijskih narativnih tekstova. Istu ćemo priču tako moći koristiti više puta, izvlačeći iz konteksta uvijek neku drugu sliku ili simbol kojim želimo pojasniti određenu misao. Od nas se zapravo traži da uđemo u jezik priče i ono što one dočaravaju našem nesvjesnom, jer tek tada nam narativna analiza pripovijetke postaje igra i zabava, rekla je prof. Tomić.

Poslijepodnevni dio programa, odnosno izmještena radionica “Škola u kazalištu” održana je u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM). U sklopu programa “Čitajući očima vjere dramski tekst 20. stoljeća” izlaganje je održao teatrolog dr. Darko Gašparović, koji je govorio o djelima jednoga od najboljih hrvatskih suvremenih dramskih pisaca Ivana Bakmaza. Kazališni redatelj Zlatko Sviben svoje je izlaganje posvetio jednom od najvećih književnika 20. stoljeća, T. S. Eliotu i njegovoj glasovitoj drami “Ubojstvo u katedrali”, a književnik Božidar Petrač govorio je o trima dramskim tekstovima u kojima se posebno obrađuju posljednji trenuci Kristova života. Riječ je o dramama Frana Galovića “Marija Magdalena”, Miroslava Krleže “Legenda” i Tita Strozzija “Ecce homo”. Cilj susreta i predavanja bio je ukratko pokazati koliko dramska riječ 20. stoljeća u spomenutim uzorcima može biti zanimljiva u evangelizaciji i katehezi danas te koliko je važno osluškivati. Zatim je izvedena predstava “Brat magarac” redatelja Renea Medvešeka, a program je nastavljen susretom s glumcima.