Vatikan, (IKA) – Nijedan ljudski zakon ne može poremetiti normu koju je napisao Stvoritelj ljudi, istaknuo je papa Benedikt XVI., primivši 5. listopada u audijenciju članove Međunarodnoga teološkog povjerenstva, u prigodi opće skupštine toga vatikanskog tijela. Papa je govor usredotočio na etički sadržaj kršćanske vjere i na vrednotu naravnoga zakona, koji je pravi branik pred namjerama u današnjem svijetu snažnoga, etičkoga relativizma.
Opća etika pripada velikoj baštini ljudske mudrosti, koja je na neki način sudjelovanje razumnoga stvorenja u vječnome Božjem zakonu. Nauk o moralnome zakonu rasvjetljava se i razvija u punini u svjetlu kršćanske Objave. S jedne se strane razumije da etički sadržaj kršćanske vjere nije nametanje određeno izvan ljudske savjesti, nego je to norma koja svoj temelj ima u samoj ljudskoj naravi; s druge strane, polazeći od naravnoga zakona koji je po sebi dostupan svakome razumnom stvorenju, njime se postavlja temelj za dijalog sa svim ljudima dobre volje, i općenito, s građanskim društvom.
Pa ipak je zbog utjecaja kulturnih i ideoloških čimbenika građansko društvo danas izgubljeno i zbunjeno. Štoviše, izgubljena je prvotna jasnoća temelja ljudskoga bića i njegova etičkoga djelovanja, a nauk naravnoga moralnog zakona sukobljava se s drugim poimanjima koja su njegovo izravno nijekanje, i to s teškim posljedicama u građanskome i društvenom poretku. Problem koji se postavlja, stoga, nije traženje dobra, nego moći, odnosno ravnoteže moći, primijetio je nadalje Papa. U korijenu te težnje nalazi se etički relativizam, u kojemu neki čak vide jedan od glavnih uvjeta demokracije, jer prema njihovu mišljenju relativizam jamči snošljivost i uzajamno poštovanje ljudi. Ali, kada bi bilo tako, većina jednoga trenutka postala bi krajnji izvor prava, a povijest vrlo jasno pokazuje da većine mogu pogriješiti, upozorio je Papa te ove misli popratio poticajom koji nitko ne može izbjeći. Kada su u igri bitne potrebe dostojanstva ljudske osobe, njegova života, ustanove obitelji, društvene pravednosti, odnosno temeljnih ljudskih prava, nijedan ljudski zakon ne može poremetiti normu koju je Stvoritelj upisao u ljudsko srce, a da pritom samo društvo ne bude pogođeno u svoj neizostavni temelj. Naravni zakon tako postaje pravo jamstvo ponuđeno svakome da bi živio slobodan i poštovan u svojemu dostojanstvu te obranjen od svake ideološke manipulacije te svake samovolje i nasilja jačega.
Pozivajući potom sve ljude dobre volje na obranu neotuđive vrednote naravnoga moralnog zakona ugroženoga relativizmom, Papa je upozorio kako, ako bi u slučaju tragičnoga pomračenja opće svijesti, skepticizam i etički relativizam izbrisali temeljna načela naravnoga moralnog zakona, sam bi demokratski poredak bio grubo ranjen u svojim temeljima. Protiv toga zamračenja, koje je kriza više ljudske nego kršćanske civilizacije, valja pokrenuti sve savjesti ljudi dobre volje, laika i također pripadnika religija drugačijih od kršćanstva. O poštovanju naravnoga moralnog zakona ovisi, naime, napredak pojedinaca i društva, na putu istinskoga razvoja u skladu sa zdravim razumom, koji je sudjelovanje u vječnome Božjem razumu, poručio je Papa te zahvalio nazočnim teolozima za njihov rad, spomenuvši nedavno objavljeni dokument “Nada spasenja za djecu koja umiru bez krštenja”. Sveti Otac izrazio je nadu da će on biti pomoć i izvor utjehe za vjernike koji su u svojim obiteljima pretrpjeli neočekivanu smrt djeteta prije nego je ono primilo sakrament krštenja.