Cagliari, 6. 6. 1997. (IKA) – Kad nezaposlenost doseže 22%, kad vlada neviđena kriza u industriji, kad se širi bijeda u najružnijim oblicima, nadbiskup u Cagliariu Ottorino Pietro Alberti javno odobrava generalni štrajk koji će 16. lipnja blokirati Sardiniju. “Štrajk je doista neugodan”, kaže mons. Alberti, “ali očito ovaj štrajk ima razloga”, te se on treba pokrenuti “ne protiv bilo koga, nego u prilog nauma višestrukog razvoja Sardinije”. U članku koji je objavljen u novinama “Unione Sarda” prošle nedjelje, cagliarski nadbiskup ističe da se “Crkva ne može u to izravno uplesti”, ali ona istodobno “zna da ne može biti ravnodušna glede društvenih napetosti”. “Riječ je o nečemu vrlo ozbiljnom” te mons. Alberti traži da štrajk bude prilika za “izvorno veliko pokretanje naroda da se, u ovom povijesnom trenutku velikih nesigurnosti, složnom i mirotvornom jasnoćom iskaže, kako narod ne želi nazadovanje demokracije, nego traži, s potporom pastira sardinijske Crkve, da se isključivo promiče opće dobro”. Nadbiskup na kraju poziva političare da se ne zauzimaju za pojedinačne interese “nego da misle na nezaposlene, siromahe, beskućnike i beznadne”, a među njima posebno na mlade kojima “treba obnoviti nadu”. “Ako prepoznatljivom namjerom budemo znali prenijeti takvu nadu, moći ćemo također očuvati nove naraštaje za postizanje neodgodive promjene”.