"NAŠ JE PUK BLIZU ČETRNAESTE POSTAJE"
Petnaest svećenika iz Lašvanske doline uputilo je pismo sudionicima Svećeničkog tečaja 1994. u Zagrebu, potpisano u Rankovićima, u kojemu pišu o stanju u kome se nalaze.
Vitez, Zagreb, 24.12.1994. (IKA) – Petnaest svećenika iz Lašvanske doline uputilo je pismo sudionicima Svećeničkog tečaja 1994. u Zagrebu, potpisano u Rankovićima, u kojemu pišu o stanju u kome se nalaze. “Nama povjereni puk prolazi kroz teške kušnje. Blizu je četrnaesta postaja” pišu svećenici, naglašavajući da je njihova misao “molitva Bogu da pogleda ovu suznu lašvansku dolinu. Imamo nade da ćemo opstati na našim stoljetnim obitavalištima.” Sudionicima tečaja župnici lašvanske doline javljaju kako u času dok se na tečaju vode teološke rasprave u kojima bi i oni voljeli sudjelovati, “ovdje uz rijeku Lašvu u franjevačkoj bolnici umiru ranjenici jer nema lijekova, i djeca jer su neuhranjena i ranjena. Stradavaju i svećenici: ranjeni su vlč. Vinko Trogrlić i fra Zdravko Dadić, dekan Vinko Vidaković u Travniku je teško bolestan, a časne sestre Kćeri Božje ljubavi doživljavaju sve vrste neugodnosti. Ne želimo vam pisati o župama kojih nema: Korićanima, Potkraju, Turbetu, Ovčarevu, Brajkovićima, samostanu Guča Gora, Pećinama, Rostovu i Docu. Tamo ionako nema više vjernika, ali želimo vas zamoliti: učinite sve i pomozite nam da o našim teškim i ratnim nevoljama informirate hrvatsku i svjetsku javnost, kako bi Crkva u Hrvata opstala i preživjela na ovim pradjedovskim ognjištima.” stoji u pismu svećenika iz Novog Travnika, Bučića, Rankovića, Doca, Nove Bile, Viteza i Busovače.