Blaženstva o kojima govori Evanđelje današnje mise, jedna su od očaravajućih stranica, moralno i književno originalna. Ona su potakla na razmišljanje mnoge generacije kršćana pa i one koji nisu kršćani, poput Gandhija, koji je rekao da je čitajući ovo evanđelje dobio ideju o mirotvornom otporu.
Blaženstva su u središtu i srži Isusovog propovijedanja. Našem društvu koje daje veliku važnost bogatstvu, snazi, vanjštini, koje je, dakle, vođeno drugačijim mjerilima, Blaženstva se čine kao neka ludost, u svakom slučaju nadilaze ljudska mjerila. Ona nemaju namjeru zamijeniti državni zakon niti kriterije u međuljudskim i međunarodnim odnosima, ali zato nisu manje djelotvorna da postanu životvorna stvarnost. Svakako ona su životni projekt i ideal za kojim valja težiti.
Čitamo u današnjem Evanđelju: “Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjedne, pristupe mu učenici. On progovori i stade ih poučavati” (Mt 5, 1-2). Ovdje je svaka riječ veoma važna. Spominjući riječ “sjede” evanđelist želi naglasiti Isusov autoritet, kao onoga koji ima vlast naučavati. Isus, kao Božji Sin, govori jednostavnim riječima, toplo od srca srcu, tako da su mnogi govorili: “Nikada nitko nije ovako govorio” (Iv 7, 46). Ovoga puta Isus je govorio izravno svojim učenicima, a ne mnoštvu koje se oko njega okupilo. Što im je govorio?
“Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko” (Mt 5, 3). Ne radi se o materijalnom siromaštvu. Štoviše, iz tekstova proroka i psalama može se zaključiti da su “siromasi” oni koji traže Boga, i njega nazivaju jedinim svojim gospodarom na koga se mogu osloniti. I tako vidimo da siromaštvo, o kojem govori Isus, ima duhovno značenje. O tome je apostol Pavao govorio u svojoj 2. Poslanici Korinćanima: “Ta poznajete darežljivost Gospodina našega Isusa Krista. Premda bogat poradi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatiste” (2 Kor 8, 9).
Na ovo se blaženstvo nadovezuje i treće koje glasi: “Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!” (Mt 5, 5) Ono još jednom pojašnjava prvo. Isus je primjer blagosti. Sam je rekao: “Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca” (Mt 11, 29).
S ovim blaženstvom povezano je i 7. blaženstvo: “Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!” (Mt 5, 9). Mir je nezaustavljiva čežnja ljudskoga srca. Na vojsci i policiji leži velika odgovornost u očuvanju mira. Obveza izgradnje mira sukobljava se često s agresivnošću pojedinaca i nacija u želji da imaju više nego drugi. Da bi to postigli spremni su gaziti druge. Stoga je potrebno koji put platiti cijenom žrtve da se spasi mir. Zar nam to ne svjedoči Domovinski rat u kojem su mnogi naši branitelji dali živote da bi očuvali mir.
Biblija nam govori da je “ljudsko srce sklono zlu od same mladosti” (usp. Post 8, 21). Stoga je potrebno odgajati savjest. Za nas kao vjernike u tom je smislu veoma važna Riječ Božja i po njoj se valja ravnati. Isus je rekao: “Mir vam ostavljam mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što ga svijet daje” (Iv 14,27). Krist je, dakle, pravi mirotvorac. Danas je očevidno da tamo gdje čovjek gubi Boga iz svoga vidokruga, prevladava nasilje sa neslućenim okrutnostima.
Vratimo se drugom blaženstvu: “Blago ožalošćenima: oni će se utješiti” (Mt 5, 4). Postoje dvije vrsti žalosti: Žalost koja je izgubila nadu, koja se više ne uzda u ljubav i istinu. I žalost koja dovodi do čovjekova obraćenja, do suprotstavljanja Zlome. Ova liječi čovjeka, uči ga iznova nadati se i ljubiti. Takve primjere nalazimo u Svetom pismu, posebno u Sv. Petra.
Za razliku od Jude, koji je bio pogođen užasom vlastitog pada – više se ne usuđuje nadati pa stoga njegov život završava očajem, apostol Petar se diže nakon vlastitog pada. Suze koje su tekle niz njegovo lice bile su toliko ljekovite da je postao novi čovjek.
Daljnje blaženstvo glasi: “Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko” (Mt 5, 10). Pravednost u SZ znači biti vjernik, biti vjeran Bogu. Te su Isusove riječi u to vrijeme imale proročko značenje. Isus ukazuje na buduće događaje, na progone zbog vjere. Vjera se uvijek pojavljuje kao opreka svijetu, jer svijet ima svoje zakone. “Kršćani se ne suprotstavljaju svijetu, nego se svijet opire njima kada se navješćuje istina o Bogu, o Kristu, o čovjeku. Svijet se buni kada su grijeh i milost nazvani svojim imenima” (Ratzinger: Razgovor o vjeri, str. 32.).Stoga je ovo blaženstvo poziv cijeloj Crkvi i svakom pojedincu na ustrajnost u vjeri.
Isus obećava veliku radost svima koji budu zbog njega pogrđivani, progonjeni i na sve načine klevetani (usp. Mt 5, 11), kad kaže: “Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!” (Mt 5, 6). To je Matejev obljubljen izraz, koji se provlači kroz cijelo njegovo evanđelje. Dapače, u središtu je njegova evanđelja težnja za pravednošću, čestitošću, svetošću i savršenstvu. “Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Mt 5, 48), poručuje Isus.
Isus poziva ljude da se uključe u borbu – očito ne u oružanu – i to za pravednije oblike ljudskog suživota i to svim silama, ali ne nasilno. I sam Gandhi se u svom mirotvorstvu nadahnjivao Isusovim blaženstvima. Ne nudi li nam se ovo kao najbolje rješenje u sadašnjem trenutku dok se svijet bori i traži način da se odupre zlim silama koje pokušavaju vladati svijetom?
Predzadnje blaženstvo: “Blago čistima srcem: oni će Boga gledati” (Mt 5, 8). Da bi čovjek mogao upoznati i doživjeti Boga, nije dovoljan samo razum kojim spoznajemo stvari oko sebe, nego treba imati i čisto srce, oslobođeno od zla. Već je psalmista rekao: “Tko će uzaći na goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno, duša mu se ne predaje ispraznosti”.
Kako unutarnje čovjekovo oko može postati čisto? Tako da odstranimo grijeh u sebi. Već je apostol Pavao rekao: “Živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni…” (Gal 2, 20). Zadnje blaženstvo glasi: “Blago vama kad vas- zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!” (Mt 5, 11-12). Nasljedovanje Isusa Krista povezano je s trpljenjem. Nije lako biti kršćaninom, tim više što se nastoji kršćane ušutkati, da ne kažem ismijati, nazivajući ih konzervativnima. Stoga, ostati danas vjeran Bogu, traži se gotovo nadljudska snaga.
“Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima !” (Mt 5, 12), poručuje Isus. Ne treba se plašiti prezira zbog vjere. Djela apostolska govore kako su apostoli otišli ispred vijeća radosni, što su bili dostojni podnijeti pogrde za ime Kristovo. (usp. Dj 5, 48). Važno je sačuvati čistu savjest a to je najveće bogatstvo, koje čini čovjeka sretnim.
Njemački pisac Friedrch Nietzsche je rekao za Blaženstva da su ona “zločin protiv čovječanstva”, “jer mi uopće ne želimo kraljevstvo nebesko nego zemaljsko kraljevstvo” (Isus iz Nazareta, str. 110.). Na njegovim riječima inspirirat će se ideologije nacizma, fašizma i komunizma. Stoga ove poruke nipošto ne odgovaraju onima kojima su Blaženstva govor u prazno. Isus naprotiv želi pokazati svojim govorom ljudima put, uporište za uspješan život, temelj na kojem valja graditi život.
Na otvorenju 12. redovite Biskupske sinode, koja je održana 6. listopada ove godine u Rimu Papa je rekao: “Na kraju Govora na gori Isus nam govori o dvjema mogućnostima za izgradnju kuće vlastita života: na pijesku i na stijeni. Na pijesku gradi onaj tko gradi samo na vidljivim i opipljivim stvarima, na uspjehu, karijeri, na novcu. Naoko, to su prave stvarnosti. No sve će to proći. Vidimo to i sada na krahu velikih banaka: nestaje novac, gotovo je ništa. Tako i sve stvari koje se čine pravom stvarnošću s kojima možemo računati, zapravo su stvarnost drugoga reda. Onaj tko gradi na tim stvarnostima, na materiji, na uspjehu, na svemu onome što je privid, gradi na pijesku. Samo Riječ Božja, temelj je stvarnosti, trajna je kao i nebo i više od neba. Stoga, realist je onaj tko gradi svoj život na tom temelju, koji ostaje trajno.” To su nam, također, posvjedočili mnogi velikani vjere i u hrvatskom narodu.
Papa Ivan Pavao II je rekao da su Blaženstva zapravo Isusova tiha biografija. “On je taj koji je siromašan u Duhu Svetome. On je taj koji dolazi kao siromašan. On je taj koji se trudi oko pravde za druge. On je taj koji utemeljuje mir. On je taj koji pati zbog istine. On je živio po Blaženstvima, a ona preko njega postaju upute za nas (Ratzinger: Bog i svijet, str. 236.).
Ono što je Isus govorio svojim suvremenicima, danas govori i nama. Blaženstva su i nama upućena, posebno blaženstvo koje govori o miru. Sigurno je, kad je riječ o miru, traže se stručne osobe, da domisle neke stvari, ali isto tako ne smijemo zaboraviti da je svatko od nas pozvan zalagati se oko stvaranja duha mira i kulture mira, prije svega u obitelji na radnom mjestu, u društvu. Stoga je i danas veoma suvremena misao sv. Franje koji je molio: “Gospodine, učini me oruđem mira!”
Naši su se branitelji stavili u službu mira. Spominjući se tih dragih likova molimo Gospodina da nas ispuni nadom u vječni život, a pokojnim braniteljima želimo i Gospodina molimo da se nađu zajedništvu s Bogom i sa svim svetima.
Amen.