1. Jedno od ključnih pitanje koje se veže uz aktualne promjene odgojno-obrazovnog sustava pitanje je odgoja i vrednota. Za koje vrednote želimo odgajati današnju djecu i mlade? Kakvog čovjeka želimo odgojiti? Kakvo društvo želimo izgrađivati? To su pitanja koja izazivaju različita, nerijetko i oprečna razmišljanja. No, može se reći da je gotovo u svim europskim obrazovnim sustavima povećano zanimanje upravo za etičku i moralnu perspektivu odgoja i obrazovanja. U posljednjim se godinama i u Hrvatskoj pokazuje veći interes za jačanje odgojnog djelovanja škole. Prisutnost vjeronauka, to jest vjerskog odgoja i obrazovanja unutar školskog kurikuluma, čini se neizostavnom za postizanje temeljnih odgojnih ciljeva koji se predlažu u novijim smjernicama za školsko odgojno-obrazovno djelovanje.

Važnost odgojnog djelovanja
2. Brojne tendencije u ponašanju djece i mladih ukazuju na ozbiljnu krizu vrijednosnog sustava u društvu. U posljednje vrijeme sve češće smo svjedoci devijantnog ponašanja među mladima ali i među djecom.
U suvremenim razmišljanjima o školi često se ističe problem odgoja kao jednog od najvažnijih i najtežih zadataka s kojim se učitelji svakodnevno suočavaju. Odgojna pitanja u suvremenom svijetu sve više postaju, čini se, pitanja života i smrti. Prisjetimo se samo negativne statistike koja je sve prisutnija. Navode se brojne konkretne činjenice i primjeri: nasilje, droga, zlostavljanje, samoubojstva, alkohol i sl.
Postoje brojni “odgojitelji” koji pokušavaju utjecati na djecu i mlade: uz tradicionalne odgojne ustanove kao što su obitelj, škola i Crkva, danas se sve više nameću mediji, osobito televizija, internet i mobilni telefoni. Možda se ponekad olako optužuje školu zbog odgojno-obrazovnih propusta, dok se zaboravlja ili namjerno prešućuje utjecaj drugih čimbenika s kojima djeca i mladi dolaze u dodir. Između društva i škole postoji, naime, složen odnos interakcije: društvo utječe na školu, škola utječe na društvu. Škola je sastavni dio društvene sredine, u njoj i na njoj se reflektiraju zbivanja u društvu i utječu na njezino funkcioniranje.
Tako, na primjer, svjedoci smo istodobnosti borbe protiv nasilja i svakodnevnih nasilničkih obrazaca koje nam nude mediji. Učenicima se šalju različite poruke o tome što je dobro; nema sustavnoga pristupa toj problematici na razini cijeloga društva (npr. djeca i mladi nisu uopće zaštićeni od negativnog utjecaja neprimjerenog televizijskog programa).
Nasuprot mnogobrojnim (ne)odgojnim metodama mlada je osoba danas dezorijentirana. Uz sve naglašeniju globalizaciju sve je očitija globalna dezorijentiranost kao posljedica gubljenja tradicionalnih vrednota.

Nasilje u školi
3. Nasilje u školi predstavlja ozbiljan problem, ali ga se ne može gledati izvan cjelokupnog društvenog konteksta. Nasilje može imati mnogo različitih oblika, od fizičkog napada do psihičkog i emocionalnog nasilja: udaranje, ismijavanje, nazivanje pogrdnim imenima, klevetanje i ogovaranje, namjerno isključivanje i izolacija, ponižavanje i sl.
Premda različiti oblici nasilja vjerojatno oduvijek postoje, posljednjih je dvadesetak godina, čini se, nasilje postalo prisutnije i u svijetu i kod nas. Tijekom devedesetih godina provedena su mnoga istraživanja u razvijenim zemljama koja su pokazala kako djeca žrtve nasilja trpe brojne posljedice. Prema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa tijekom prošle školske godine zabilježeno je u Hrvatskoj preko 2000 nasilnih događaja među učenicima ili nasilja učenika prema nastavnicima pri čemu su preko 1000 puta intervenirale nadležne službe – od policije do inspekcije, socijalne službe i sl. Očito je riječ o problemu koji je potrebno sustavno rješavati na različitim razinama. Pitanje nasilja u školi teško da se može riješiti samo na razini djelovanja same škole. Iako, valja priznati, škola ima iznimno veliku ulogu u promicanju određenih vrednota koja pridonose miru, solidarnosti, međusobnom upoznavanju i prihvaćanju i sl.

Odgoj za mir
4. Nasuprot proširenoj koncepciji života koja se temelji na samodostatnosti, narcizmu i zatvorenosti, škola je pozvana promicati odgoj koji potiče međusobno prihvaćanje i uvjerenje da se čovjek ne može do kraja ostvariti ako se ne otvara drugima. Odgojno-obrazovno djelovanje škole ima zadaću graditi mostove između pojedinaca i društva. Škola svojim sadržajem, a još više načinima poučavanja, treba pomoći mladima kako naučiti živjeti zajedno, treba stvarati mreže društvenih odnosa i raditi zajedno u društvu za zajedničko dobro. Sve ono što je plemenito: sloboda, pravednost, posao, napredak, bratska pomoć za siromašne, zajedništvo među narodima treba biti prisutno u odgojnom planu škole. Na taj način promičemo zrele i odgovorne osobe.
Danas, više no ikad, potrebno je govoriti posebno o miru i mir je potrebno živjeti. Mir znači suživot, mir znači međusobno poštovanje, mir znači odgovornost, mir znači nenasilje, mir znači povjerenje. Odgajati za mir znači prije svega živjeti taj isti mir. Učitelji i odgojitelji pozvani su biti uzorima mlađim naraštajima, kako u postizanju unutarnjeg mira, tako i mira s vanjskim svijetom. Primjer i svjedočenje najupečatljiviji su odgojni postupci.
Poučavanje, naime, ne može biti u suprotnosti s onim što se želi poučiti. Svojim uzorom nastavnici će na najbolji način omogućiti učenicima prihvaćanje i življenje tih vrednota. Kako bismo pomogli mladima da se razviju u zrele, odgovorne i moralne osobe – a samo takve mogu stvarati bolju budućnost – potrebni su pozitivni uzori. Učitelj koji želi svoje učenike odgojiti kao cjelovite osobnosti i sam mora biti takav. Teško da mladi mogu prepoznati i prihvatiti važnim i vrijednim nešto što se takvim ne pokazuje u konkretnome životu odrasle osobe, roditelja, odgojitelja i učitelja, koja predstavlja konkretan model i uzor koji se, svjesno ili nesvjesno, imitira.

Vjeronauk je doprinos cjelovitom odgoju
5. Vjeronauk, ako se kvalitetno predaje, bez sumnje pridonosi razvijanju humanističkih vrednota, i kao takav doprinos je cjelovitom odgoju djece i mladih. Vjeronauk stoga ima veliku važnost ne samo za Crkvu i njezino evangelizacijsko djelovanje, već je ponajprije važan za konkretnog učenika ali isto tako za promicanje boljitka cijelog društva.
Vjeronaučna nastava, kako kaže papa Ivan Pavao II., mora biti bitno označena odgojnom dimenzijom, koja je usmjerena formaciji zrelih osobnosti bogatih unutrašnjošću, nositeljica moralne snage i otvorenih vrednotama pravde, solidarnosti, mira, sposobnih za odgovorno korištenje vlastite slobode.
Odgojna važnost vjeronaučne nastave proizlazi i iz potrebe uspostavljanja istinskog i miroljubivog suživota u današnjem pluralističkom društvu. Kvalitetan religiozni odgoj posebno je važan u današnjem svijetu u kojem se primjećuju različiti oblici netolerantnosti, isključivosti, mržnje i zatvorenosti koji uvelike dovode u pitanje mir, suživot, prihvaćanje pluralizma.
“Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati” (Mt 5,9). Ovaj poziv koji Isus upućuje svima nama nalazi dubok odjek u ljudskome srce. Taj poziv odgovara dubokoj ljudskoj čežnji i nadi za mirom. Stoga su sve odgojne institucije, a posebno škola, pozvane biti promicateljice kulture mira, tolerancije, suživota i nenasilja.