Zagreb, (IKA) – Brat Richard je na pitanje “što nakon Taizea” u razgovoru za Informativnu katoličku agenciju istaknuo kako je tijekom susreta najvažnije ono što se događa u ljudima. Zbog toga su tri molitve središte tih susreta. U svakoj od tih molitava dugo je vrijeme tišine. To je kao neko sjeme u ljudskom srcu, a Božja riječ je sjeme. “I mi u Taizeu uvijek se nadamo da će nešto rasti, nešto niknuti. Ali, kada gledate sjeme nikad ne znate kako će izgledati biljka. Mi ne možemo, ali i ne želimo dati neke smjernice. I u Taizeu se sve ne ostvaruje po nekom programu, nego iz života. Ali, svakako tu jest molitva. I prije ste to vi činili, možda je ovo bio poticaj još malo dublje ući u molitvu, a također i poticaj za zajedničku molitvu u župi”, rekao je brat Richard. Spomenuo je i kako je ikona prijateljstva već bila u zatvoru, katedrali, a s njom se može nastaviti molitva po župama, možda po bolnicama. A i to može biti kao mali poticaj sjetiti se da Krist prati svakoga od nas. Brat Richard osvrnuo se i na otvorenost, te poručio da svatko pokuša naći svoj put da ostane otvoren prema drugome i drukčijemu. “Približavajući se jedni drugima, približavamo se Kristu, a to je izvor naše vjere. To je često isticao i brat Roger: ići na izvore vjere, izvore Evanđelja u molitvi i u čitanju i slušanju Božje riječi i biti hodočasnik. To znači nikada se ne možemo zaustaviti, nikada ne možemo misliti da smo dostigli neki cilj, nego da smo na putu, jer cilj nam je u Bogu”, poručio je mladima u Hrvatskoj brat Richard. Izrazio je nadu da će ih ponovno susresti u Taizeu, na sljedećem europskom susretu u Ženevi ili možda ponovnom europskom susretu u Zagrebu.