Zagreb, (IKA) – Druga postaja 33. ekumenskog hoda zagrebačkim crkvama u sklopu Molitvene osmine za jedinstvo kršćana održana je u reformiranoj crkvi u Zagrebu u četvrtak 19. siječnja.
U nagovoru se domaćin vlč. Branimir Bučanović usredotočio na pročitani odlomak iz Matejeva Evanđelja o molitvi „Očenaša” (Mt 6,1-15). Uvodno je istaknuo kako je razlog i ovoga okupljanja molitva, slavljenje Boga, veličanje Njegova imena, te „čitanje Riječi Božje, naviještanje Božje istine kako bismo tako ohrabreni, obnovljeni, osnaženi vjerom, učvršćeni u Božjim istinama živjeli i promicali vjeru, ne stidjeli se je. Za to nije potrebno biti savršen, nego je potrebno biti vjeran i predan”.
U Govoru na gori koji obrađuje mnoštvo teoloških tema, donosi i snažne moralne i društvene poruke, te Isusovu pouku i govor o molitvi.
Isus je bio čovjek molitve: u različitim okolnostima, na različitim mjestima poučavao je svoje učenike riječima i primjerom o tomu kako i što moliti. Molitva je kao disanje ljudske duše, molitvu bismo mogli opisati kao krilo na zrakoplovu. Bez molitve nema duhovnog života, a onaj tko se ne moli nije duhovno živ. Nasuprot tomu oni koji žele biti duhovno živi, duhovno obnovljeni učvršćeni i ojačani u vjeri imati duhovnu energiju i snagu u svom svakodnevnom životu trebaju biti ljudi molitve, rekao je Bučanović, te podsjetio kako nas u tom smislu Sveto pismo potiče na molitvu, ali nas upućuje i na uvjete ispravne molitve, što nalazimo u Isusovim riječima.
Isus naglašava važnost trajne molitve. On ne govori da se ne treba moliti na ulicama, nego govori protiv licemjerja, govori kako oni koji mole zbog toga da budu uočeni, a u svome srcu su daleko o vjere, Boga i stvarne molitve takvi ne bi trebali biti, posvijestio je. U osvrtu na samu molitvu Očenaša podsjetio je kako je taj oblik moljenja prisutan među svim kršćanima „svi molimo doslovno tim riječima tu molitvu kako je izrekao Isus”.
Početak molitve želi nam reći kako je Bog naš nebeski Otac. Ne može se prenaglasiti činjenica Boga Stvoritelja kao Oca. Kroz ovo nam se želi posvijestiti kakav je naš Bog: on nas prihvaća, voli do te mjere da je poslao svoga sina da umre za nas i naše spasenje. I zapravo to je snažna poruka koju nam donosi evanđelje i kršćanstvo: kršćanstvo je vjera ljubavi. Ova molitva nas potiče da budemo ljudi koji ćemo hvaliti, slaviti, veličati Božje ime, poručio je Bučanović.
U toj prigodi okupljenima su se obratili predstavnici kršćanskih Crkava i zajednica. Uime Evangeličke crkvene općine Zagreb riječ pozdrava uputio je predsjednik Zlatko Šurina. Vlč. Danijel Dukić, član Povjerenstva za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije, rekao je: „Veliko su obogaćenje ovi dani Molitvene osmine kada susrećemo i upoznajemo kršćane u različitosti, jer u toj različitosti prepoznajemo kako je tijelo Kristovo raznoliko, a svaki dio je potreban da bi tijelo bilo cjelovito, da bi moglo vršiti svoju funkciju. Neka nas plodovi ovog susreta još više ujedine i ovi dani molitve osposobe da i u danima kad prođe ova osmina svaki susret koji se opet između nas dogodi bude susret u ljubavi i zajedništvu i da tako ispunimo Isusovu čežnju za Crkvom za zajednicom koja će moći reći da je njegovo tijelo”.
Povjerenik za ekumenizam i dijalog Sisačke biskupije Branimir Motočić prenio je pozdrave predsjednika Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog sisačkog biskupa Vlade Košića, te istaknuo: „Ono što čovjeka, kršćanina veseli je duhovno stanje u kojem se nalaze svi Kristovi vjernici ovih tjedan dana. To je ono što smo i danas osjetili, je da je molitva ono što nas doista čini vjernikom kada nas povezuje s Bogom na ispravan način nas povezuje i s drugim ljudima”. Potaknuo je prisutne da se zauzmu protiv psovke. „Kao kršćani uzmimo kao osobni životni projekt borbu protiv psovke, da se ime Božje sveti, da činimo ono što molimo u Očenašu”.
Predstavnik Srpske pravoslavne Crkve protojerej stavrofor Slobodan Lalić podsjetio je kako Bog poslavši Sina svoga u svijet nije ga nazvao prvosvećenikom, ni pastirom, ni prorokom ni carem, ni gospodarom, iako bi mogao, već „mu je dao ime šire od svih tih imena, nazvao ga je Spasitelj, jer Isus je naš Spasitelj i naše Spasenje, Onaj koji nas je pomirio s Bogom i nama dao službu pomirenja. Neka bi Gospodin dao da živeći riječi molitve Očenaša i mi susrećemo jedni druge ne samo tijekom ovoga hoda, već tijekom cijele godine”.
Predstavnik Makedonske pravoslavne Crkve protojerej Kirko Velinski podsjetio je kako je svim kršćanima isti temelj i isti cilj. „I zaista imamo zbog čega i večeras i cijeli tjedan i godinama koje slijede biti neumorni u molitvi za jedinstvo, jer to je Božja volja, a vjerujem duboko i svakoga kod nas”.
Okupljene vjernike pozdravio je i predstavnik Inicijative „40 dana za život”. Valja naglasiti da je ta inicijativa sama po sebi ekumenska, a po dolasku u Hrvatsku podršku su joj dale upravo Katolička Crkva i Reformirana Crkva. Volonter Zvonimir u duhu pročitanog odlomka iz Evanđelja posvjedočio je što znači ispravno moliti na ulici, te vjernike pozvao da podrže inicijativu od 1. ožujka kada kreće novi ciklus 40-dnevne molitve.
U toj prigodi o ekumenskim nastojanjima esperantista govorila je potpredsjednica Međunarodne udruge katolika esperantista Marija Belošević. Udruga je nastala godine 1910. a od svojih početaka je imala i ekumenska nastojanja, što se intenziviralo posljednjih pedesetak godina. Tako se od godine 1968. u suradnji s Kršćanskom međunarodnom esperantskom udrugom, koja uglavnom okuplja esperantiste reformirane tradicije, svake 2-3 godine organiziraju ekumenski kongresi, od kojih je onaj godine 2001. održan i u Zagrebu. Ostvareno je i više zajedničkih izdanja poput Biblije i molitvenika-pjesmarice „Adoru”. Belošević je istaknula kako se ove godine obilježava 100 godina od smrti inicijatora esperanta, a ta je obljetnica uvrštena na UNESCO-v popis, pa je i ovo prigoda progovoriti o nastojanjima esperanta. Na kraju je na esperantu pročitala „Molitvu sv. Franje”.
Uime zagrebačkoga gradonačelnika molitveni skup pozdravio je Dan Đaković. Podsjetio je kako su ekumenske osmine „prilika za gledanje u prošlost i zahvalnost za sve zidove koje smo uspjeli srušiti i sve mostove koje smo uspjeli izgraditi, kako među osobama tako i institucionalno. Ovo je važna prigoda da hrabro zajedno gledamo u budućnost”. U tom je smislu naglasio kako je potrebno hrabro, u vjeri držeći za ruku Gospodina ne okretati glavu od rana koje i sami imamo i koje imaju naši bližnji, a koje nam je nanijela prošlost. „500. obljetnica reformacije i novi vjetrovi koji pušu, i općenito stanje svijeta od nas traži stav spremnosti da gledamo u naše vlastite rane i da u okvirima Molitvene osmine, kao i uvijek molimo milost, ulje Duha Svetoga za pomazanje tih rana, jer jedini je to put naprijed, a svi eventualni izazovi nikada ne smiju zasjeniti sve ono dobro koje smo zajednički sagradili i sačuvali”. Pjevanje je animirao zbor Reformatus, a na orguljama pratio Javor Valjak. Susret je završio zajedničkim agape.