Nakon pobožnosti svetom Josipu uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio prečasni Mario Migles, sesvetski župnik, u koncelebraciji s karlovačkim dekanom preč. Draženom Karačićem, dr. Vladom Mikšićem, supsidijarom te rektorom Nacionalnog svetišta svetog Josipa mons. Antunom Senteom, ml. Pobožnost i misno slavlje svojim su pjevanjem obogatili s. Blandina Rakarić, Josip Krajačić i brat i sestra Lucija i Lovro Klarić. Laudato TV i druge društvene mreže redovito prenose misna slavlja iz Nacionalnog svetišta svakog dana. Mnogi od njih šalju poruke zahvale i ohrabrenja iz različitih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine i svijeta.

U prigodnoj homiliji preč. Migles je između ostalog kazao kako se Isus Krist objavljuje na različite i sebi svojstvene načine: „Osluškujući izvještaj Evanđelja koji govori o putu u Emaus možemo prepoznati Krista koji ‘zavodi’ učenike, na način da ih ispituje što oni misle i govore o svim ovim događajima i o samom Kristu. Spoznaje da govore o njemu, Kristu, nakon čega im pomaže da ga prepoznaju u lomljenju kruha. Upravo se tako Krist objavljuje i u ovo naše vrijeme. Nudi nam različite načine svoje prisutnosti. Nudi nam različite situacije, koje nam nisu odmah razumljive, čak niti prihvatljive. Ali i u njima se očituje Bog. Podsjetimo se da se baš na Uskrs prošle godine dogodio krvavi Uskrs na Šri Lanki, zatim se zapalila pariška katedrala Notre Dame, neprestano slušamo vijesti o progona kršćana u Nigeriji, Kolumbiji, Meksiku, Sjevernoj Koreji i drugim zemljama. Smijemo li zaključiti da je Krist ostavio sve te narode, odnosno progonjene kršćane? Ne, to nije Kristovo, On nije nikoga zaboravio niti napustio. Krist ima svoj put koji mi ne razumijemo uvijek. U svim ovim opisanim događajima možemo prepoznati Kristova tri dana provedena u grobu. Apostoli i drugi Kristovi učenici za vrijeme boravka Kristova tijela u grobu dobili su priliku produbiti svoje vjeru, odnosno ispitati koliko je snažna njihova vjera. Odgovoriti si zašto smo ga slijedili tijekom tri godine.
Sve me to podsjeća na ovo naše vrijeme u kojem sada do izražaja dolaze naše kućne obiteljske Crkve. To nije fraza već činjenica. Stoga vas pozivam da osnažimo te naše obiteljske Crkve, odnosno našu osobnu vjeru.

Razumljivo je da ćemo u ovo vrijeme postavljati mnoga pitanja, doživljavati nerazumijevanja i kritike jer nikome nije lako. No pozivam sve nas da budemo strpljivi i hrabri vjernici koji će ovo vrijeme iskoristi za produbljivanje vlastite vjere, kao što je to učinila Blažena Djevica Marija prihvativši majčinstvo svemogućega Boga, kao što je to učinio sveti Josip prihvaćajući trudnu Mariju za koju u početku nije znao od kuda njezina trudnoća. Nije im bilo lako. Oni nisu razmišljali samo ljudskom logikom, već su svoje povjerenje stavili u Boga i prema tome se ravnali. Mi pak prečesto želimo pojednostaviti stvari, sve obojiti u crno-bijelo svijet, kako ne bismo trebali puno razmišljati želeći živjeti komotnu vjeru. Do sada smo imali sve, sada nam to fali, nedostaje, ima tu i egoizma u našoj vjeri. Doći će vrijeme kada ćemo se ponovno vratiti. A ovo je vrijeme zajedništva. Zajedničkog traženja rješenja. Sveti nas Josip nije ostavio. Iako je danas Svetište bez Josipovih štovatelja, sveti Josip nas nije ostavio jer nam je poznato da ovu misu preko Laudato televizije i preko interneta prati preko dvadeset tisuća vjernika. Zar to nije velika vrijednost? Vjerujem da će vas sudjelovanje u ovakvom misnom slavlju potaknuti na mnoga dobra djela i na još veću pobožnost. Stoga sam uvjeren da će i ovo Svetište nakon prestanka karantene uzrokovane koronavirusom biti još ispunjenije, kao i sve naše župne crkve, svetišta i katedrale. Važno je da sadašnju pobožnost, odnosno sadašnje promišljanje vjere zadržimo i za ono vrijeme kad pandemija prođe. Nadam se da će i nakon toga biti živa glad za sudjelovanjem u sakramentima. Upravo sada, a onda i nakon karantene, svojim životom svjedočimo živoga uskrslog Krista”, poručio je propovjednik.