Nastupni govor šibenskog biskupa Ante Ivasa u katedrali sv. Jakova u Šibeniku, 19. ožujka 1997

Bog Otac svestvoritelj, pozvao me iz ništavila u život po ljubavi mojih roditelja: oca, meštra kovača, čvrste ruke i meka srca pokojnog Stipe i brižne, beskrajno strpljive i uporne težakinje i domaćice, ovdje nazočne, Ive. Hvala mu i hvala im. Zahvaljujem Gospodinu što je htio da se rodim i preporodim baš u ovoj dragoj lijepoj zemlji hrvatskoj, u Vodicama podno svetog Gospina brda, gdje me je još kao dijete, svete uspomene “dida Toni” učio: “Slušaj sinko kako Okit govori!”. Hvala Bogu što je htio da baš ovdje, na ovom moru, kamenu i škrtu polju, pod ovim njegovim nebom, u ovoj buri i bonaci živim poklonjeni život s ovim ljudima, u ovoj Crkvi Kristovoj – rimokatoličkoj, u biskupiji šibenskoj.
Čudnim i čudesnim me je putem vodio njegov Sveti Duh do ovoga događaja. Što se sve nije događalo na tom putu? Bilo je poleta, ali i zastajkivanja, uspona i padova. Bilo je predavanja, ali i borbe i otimanja, bilo je ravna puta, ali i krivudavih stranputica, oduševljenja, ali i bjegova i grijeha, tame i svjetla… Neka mi oproste svi koje sam sablaznio ili povrijedio. Ali, svjedočim najdragocjenije iskustvo života: Ti si uvijek stajao uza me. Hvala i oprosti. Htio si da te susretnem i otkrijem kako si tu uvijek Prisutni Bog, Bog koji dolaziš, kako si ono rekao: “da imaju život u izobilju”. To će postati moje svećeničko, a sada evo i moje biskupsko geslo, smisao i program moga vjerničkoga života.
Pa kako drukčije prihvatiti ovaj milosni čas, ovu svetu službu doli kao volju Božju. Svjestan sam svojih granica, slabosti, nevrijednosti i grješnosti, ali čvrsto vjerujem u Božje milosrđe i snagu njegova Duha, u Gospinu skrb i zagovor, u zajedništvo (naših) svetih…, u vaše razumijevanje, molitvu i suradnju, braćo i sestre.
Danas, 6 mjeseci poslije ukopa cijenjenog, velikog, ali ovdje nazočnoga, dobrog biskupa Srećka, na blagdan sv. Josipa, na domaku Cvjetnice i Uskrsa kao biskup ove biskupije šibenske, koja ulazi u 700-tu svoju obljetnicu, biskupije koja je sljednica časnih biskupija skradinske i kninske (nekoć sijela hrvatskog biskupa), te dijela trogirske, pozdravljam najprije cijelu svoju Crkvu šibensku, od posljednjeg krštenika do najstarijeg vjernika, od najmlađeg ministranta do redovnica, redovnika i svećenika; od mora do ispaćene, porušene, spaljene, prognane-patničke Zagore. Od Kornata do Lišana, od Kijeva do Marine. Pozdravljam i sve vas nazočne ovdje, na trgu pred katedralom i uz prijenos radio postaje Šibenik. Obećajem Bogu, Crkvi, Domovini i svima vama vjernost do kraja. Želim da zajedno budemo ono što jesmo: Živa i djelatna Crkva u ovom dijelu domovine i sveopće Crkve Kristove. Želim da budemo “dobar kvasac” i “kruh živi i razlomljeni” svim ljudima dobre volje s kojima živimo i svoj dio povijesti gradimo.
Zahvaljujem, pozdravljam i iskazujem zajedništvo i vjernost Papi našem Ivanu Pavlu II, velikom misionaru, apostolu i svjedoku Kristovom što me je pridružio zboru apostola. Njegova je nazočnost ovdje posebno vidljiva po uzoritom nunciju Giuliu Einaudiu, koga pozdravljam, zahvaljujem na trudu i molim da naše osjećaje divljenja i odanosti prenese Svetome Ocu.
Posebni pozdrav i hvala i “preporučamo se” braći u biskupstvu: Uzoritom kardinalu Franji, mojem glavnom posvetitelju, metropoliti zagrebačkom i predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije, u kojem pozdravljam cijeli biskupski kolegij Crkve u Hrvata.
Nadbiskupu i metropoliti splitsko-makarskom Anti i nadbiskupu zadarskom Ivanu, mojim prvim suposvetiteljima i našim prvim susjedima na moru i kopnu, s kojima smo vezani dugogodišnjem i čvrstim vezama, pozdrav i hvala, obećanje i molba za zajedništvo i suradnju.
Nadbiskupu i metropoliti riječkom Antonu, u čijoj biskupskoj službi ima jedan dio koji se zove “biskup šibenski”, zahvaljujem i molim da nas i dalje unosi u svoje molitve.
Biskupima naše metropolije: hvarskom Slobodanu, dubrovačkom Želimiru, kotorskom Iliji, biskupu kvarnerskih otoka Josipu te pomoćnom splitskom Marinu, pozdrav i dobro more: da nam lađe budu uvijek spremne, luke otvorene a jedra puna, da plovimo i uplovimo.
Biskupima slavonskih i podunavskih ravnica Marinu, Đuri i časnoj starini Ćirilu, da im plodna polja Gospodin blagoslovi povratnicima, mirom i obiljem.
Nadbiskupu Marijanu, mom odgojitelju i profesoru, pozdrav i hvala.
Episkopu križevačkom Slavomiru, biskupu Marku i cijeloj mojoj generaciji s Kaptola 29. Živjeli, zdravi i vjerni bili.
Dirnut sam nazočnošću biskupa mostarskoga Ratka s kojim je ovdje s nama ispaćena, mučenička ali žilava, gorda i ustrajna Crkva Bosne i Hercegovine. Želimo i molimo da skori posjet Svetog Oca donese pravedan i blagoslovljen mir svima. Radost mi je pozdraviti našu braću i dobročinitelje iz Italije: biskupa Nuora mons. Pietra Melari, te delegate biskupa Paula biskupije Tempio: don Gialia Sini i Omberta Deriu. Te su nam dvije biskupije u najtežim danima pa do danas bile potpora i obilna pomoć našem Caritasu. Zahvaljujem uime biskupije, a osobito onih koji su osjetili tu pomoć.
Poseban pozdrav provincijalu Provincije presvetog Otkupitelja fra Pavlu, svim časnim majkama provincijalkama i ocima provincijalima i njihovim zajednicama. Računamo s njihovom duhovnom karizmom, bogatstvom i suradnjom.
Crkva je živi organizam: kao tijelo sastavljeno od mnogo udova. Posebni pozdrav i izraze zajedništva svim župnicima i svim župnim pomoćnicima, njima koji nose najveći dio odgovornosti dana i žege na njivi Gospodnjoj. Naročiti pozdrav onima koji na oskudnom kamenjaru, u spaljenoj zemlji porušenih hramova i žrtvenika, samoprijegorno obnavljaju putove povratka i novih procvata.
Pozdrav mons. Stankoviću, ravnatelju inozemne pastve.
Pozdravljam i želim iskrenu vjerničku zauzetost svim župnim i pastoralnim vijećima, crkvenarima, vjeroučiteljima, pjevačima, čitačima, bratovštinama, duhovnim pokretima i udrugama. Nije moguće kvalitetno živjeti sam, bez drugoga. Zato sve što znači, razvija i učvršćuje autentičnu snagu i učinkovitost zajedništva u Crkvi, potičem i blagoslivljam.
Pozdravljam naša teološka učilišta, sjemeništa, sjemeništarce, novake, studente, profesore i meštre, da budu duboka i zdrava klijališta novih mladica.
Kao Crkva Kristova, po njegovoj izričitoj želji i molitvi želimo nastaviti djelo iskrenog i plodnog dijaloga, suživota i ekumenskih nastojanja naših predšasnika blage uspomene biskupa Josipa i Srećka. Pozdravljam oca Iliju, svećenika Pravoslavne Crkve u našoj biskupiji i sve kršćane i vjernike “na drugi način”.
Nije moguće zamisliti život zajednice ljudi a posebno život jedne države bez službe vrhovništva i vlasti. Bog nam je dao svoju državu Hrvatsku. Izabrali smo svoju vlast, svoj sabor. Zato se radujem što na ovom događaju nazočne mogu pozdraviti predstavnike naše države i vlasti: saborske zastupnike naše županije, potpredsjednika vlade i ministra gospodina Juru Radića, našega župana šibensko-kninskoga gospodina Paška Bubala, gradonačelnike gradova, načelnike općina, vladine povjerenike i pročelnike. Crkveno služenje i služenje državne vlasti narodu, dodiruju se, čak i miješaju pokatkad, ali se nikada ne mogu i ne smiju pomiješati tako da se poistovjete, bilo u stvarnosti, bilo u dojmu. Tek kad svaka ostane vjerna svojoj specifičnoj službi općem dobru pojedinca, društva i naroda, mogu svaka na svoj način pridonositi da život bude obilniji, kvalitetniji, čovjeka dostojniji. Takvu ćemo suradnju nuditi, podržavati i poticati na svim razinama.
Crkva vjeruje da je čovjek osoba: jedinstvo tijela, duše i zajednice. Vjerujemo da se Bog u Kristu učovječio. Upravo slavimo Veliki jubilej: 2000 godina Kristova utjelovljenja. Utjelovio se, živio je, umro i uskrsnuo jer je htio i hoće cjelovito bogatu osobu, čovjeka na “sliku Božju”, čovjeka obilna života već ovdje na zemlji gdje mu na raspolaganju stoji neistrošivo i vječno bogatstvo Kraljevstva Božjega. Zato s radošću i pozdravljam sve koji su na bilo koji način u službi duhovne kulture čovjeka i naroda. Oni su Crkvi prirodni saveznici i suradnici. Pozdravljam rektora Zagrebačkog sveučilišta gospodina Šunjića i prorektora gospodina Kraljevića i sve predstavnike naših škola, odgojnih ustanova i vrtića, njihove odgajanike i djelatnike. Samo u skladu i suradnji možemo graditi kulturu života i doprinositi toliko potrebnoj duhovnoj obnovi naroda.
Pozdrav našem zdravstvu: osobito bolesnicima, invalidima i nemoćnicima. Pozdrav i hvala gospodi liječnicima, sestrama i bolničkom osoblju. Poštujemo njihov tako humani poziv, nudimo našu suradnju te očekujemo i potičemo da svakom čovjeku i životu pristupaju s poštovanjem, cjelovito: od začeća do trpljenja, starosti, umiranja i smrti. Želimo da naše bolnice i medicinske ustanove budu sveti hramovi ljudskog dostojanstva.
Pozdravljam sve socijalne ustanove s kojima je Crkva tako srodna svojim Karitasom i socijalnom skrbi. Nudimo suradnju i zahvaljujemo svim udrugama i pojedincima, aktivistima i volonterima, javnim i anonimnim, koji brinu za one koji su pritisnuti životom više nego drugi, koji utažuju bol i liječe rane, te često nezapaženo i nepriznato, ali nezamjenjivo život čine boljim i sretnijim, obilniji kvalitetom.
Pozdravljam našu vojsku i časnike: gospodina viceadmirala HRM Vida Stipetića, našu policiju i sve koji su u službi naše državne i osobne sigurnosti. Čast ratnim invalidima! Posebno molimo Gospodina da udijeli mir i svoj mir i pokoj svima onima koji su u toj službi poklonili svima nama i vlastite živote. Hvala im i slava i pokoj vječni.
Materijalna kultura često je jedna od nužno potrebnih osnovica za svekoliki čovjekov napredak. Zato pozdravljam predstavnike gospodarskog života, djelatnike, voditelje, upravitelje, direktore. Želimo im pomoći da znaju uspostaviti pravi vrijednosti red stvari, da ne podlegnu prijetećim posljedicama materijalizma, bezobzirne dobiti, lažnoga obilja i potrošačkog mentaliteta koji ubija dušu i duhovno, pa tako gradi kulturu smrti.
Ljudi o kojima često jako ovisi stvaranje javnog mnijenja o osobama, stvarima i događajima su djelatnici obavijesnih sredstava: Televizija, radio, novinstvo, tisak. Pozdravljam vas i molim za vas da imate bistro oko, čistu dušu, plemenito i pošteno srce. Malo tko može posijati toliko dobra, ali i toliko zla, donijeti toliko svjetla, ali i tame koliko vi i vaša sredstva izvješćivanja. Budite sijači dobra i raznositelji svjetla. I ne zaboravite da je prvo mjerilo svih vrednota na zemlji jedino Krist Isus, Bog i Čovjek.
Športskoj kulturi, igračima, trenerima i navijačima želim da odgoje što više mladih ljudi zdrava tijela ne zaboravljajući pritom da je za zdrave, vrijedne i visoke rezultate potreban zdravi duh u zdravom tijelu.
Posebno pozdravljam sve naše obitelji, koje u vjeri volimo nazivati “Crkva u malom”. Želimo pomoći da budu ispunjene zrelim i odgovornim očinstvom i materinstvom, da budu rasadišta i klijališta ljudskih i kršćanskih vrednota gdje će ljubav Božja biti tlo na kojem će i iz kojega će rasti i roditelji i djeca.
Našoj djeci i mladima, uzdanici i prvoj brizi našoj želimo pomoći da uzmognu naći, prepoznati a onda slijediti prave vrijednosti života u slobodi i izobilju…, bez ovisnosti, robovanja lažnim bogovima, trendovima, stvarima i ideologijama koje na koncu nude život bez nade.
Našim iseljenicima na svim kontinentima svijeta pozdrav, želja i molitva da ne zaborave svoje korijene, svoje ime, jezik, vjeru i dom.
Mi smo biskupija šibenska. Želimo biti otvorena, raspoloživa Crkva, majka Crkva…svima. Poput sv. Petra i Ivana ponavljamo: Zlata i srebra nemamo, ali imamo snagu Isusova Imena koja pridiže, koja ozdravlja, u kojoj možemo hodati uspravno. Njega i danas nudimo svima: Krista Gospodina koji je jedini spasitelj svijeta jučer, danas i uvijeke. Imamo dugo i bogato životno vjerničko iskustvo suživota s Kristom. On je kroz ovu Crkvu odgajao mnoge znane nam, i još više neznane velikane duha, uma i srca…; svece i humaniste, misionare i dobrotvore, očeve i majke, svećenike i redovnike… On je kroz ovu Crkvu bogatio naš život, pa preko nas život hrvatskog naroda, a i šire i dalje… On je nadahnjivao umjetnike, kipare, graditelje, slikare, pjesnike i literate… Teče milosna rijeka našom biskupijom poput ljepotice Krke. Predvodi je i bdije nad njom zvijezda naše Gospe. Mnoga smo brda pregazili, mnoga smo i svakakva mora preplovili. Znojili smo se krvavim znojem pod našim maslinama, uspinjali se na križeve. Ali, je s nama, u dnu svega bio IHTHIS – Krist Isus naš Bog i čovjek, Spasitelj.
Mi hoćemo biti i danas ista Kristova Crkva, u istoj Petrovoj lađi, iste Majke Marije djeca. Mi i danas ponavljamo “kamo ćemo od tebe Isuse, ti imaš riječi života vječnoga”, obilnoga. Zato vjerujemo da i danas imamo snage nadvladati sve nevolje i zacijeliti sve duševne i materijalne rane što ih je i ovaj grozni rat ostavio na svim područjima našega biskupijskoga bića. Zar tako nije bilo i u našoj dugoj povijesti kad smo Bogu, Mariji i Crkvi ostajali vjerni?!
Stavljamo se u službu svima koji žele dobro, radi života u izobilju, u Kristu, radi Kraljevstva Božjega među nama. Ne želimo biti oporba nikome osim duhu Zloga, duhu zla, bilo kakve vrste, bilo gdje se skrivao, pod kakvimgod se imenima i vrijednostima nudio. Mi smo Crkva šibenska, Crkva Svetog Mihovila, pa i sada u njezino ime želim reći pred svima: Tko je kao Bog! Njemu hvala, čast, slava i dika, sada i posve vike vika. Amen.