"Naviještati Krista koji je put, istina i život" (Usp. Iv 14,6)

Na blagdan sv. Franje Saleškog, zaštitnika novinara i publicista Ivan Pavao II. je objavio poruku za Dan sredstava društvenih priopćivanja koji će se slaviti 11. svibnja

Draga braćo i sestre, dok se približava kraj stoljeća i ovog tisućljeća, doživljavamo neviđeno bujanje javnih glasila, umnažanje novih takvih proizvoda i brojnih službi. Kao nikada dosad brojne su osobe zauzete širenjem novih tehnologija izvješćivanja i priopćivanja. No, unatoč tome mnogo je ljudi koji nemaju pristupa javnim glasilima, ni uobičajenim ni novim. Koji imaju prilike koristiti se tim razvojem nalaze se pred sve većim izborom izvora informacija. Što je veći izbor, to će teža biti odgovorna odluka. Zapravo je sve teže čuvati oči i uši od slika i zvukova koji neočekivano i neželjeno naviru iz javnih glasila. Osobito je teško roditeljima zaštićivati djecu od zlih poruka i osiguravati da njihov odgoj u sklopu međuljudskih odnosa i njihova poimanja svijeta bude primjeren njihovoj dobi i njihovoj osjećajnosti, da idu ukorak s rastom njihove svijesti o dobru i zlu. Javno mnijenje je zbunjeno uviđajući kako je zlonamjernim ljudima lako zlorabiti najnaprednije obavijesne tehnologije. Uostalom, zar ne primjećujemo stanoviti zamor među onima koji bi se htjeli dobro služiti tim mogućnostima?
Nadajmo se da jaz koji korisnike novih obavijesnih i izražajnih sredstava odvaja od onih koji nemaju prilike njima se služiti, neće postati još jedan nesavladivi razlog nepravde i diskriminacije. U nekim dijelovima svijeta dižu se glasovi protiv onoga što se doživljava kao gospodarenje zapadnjačke kulture u javnim glasilima. Ta obavijesna proizvodnja predstavlja, kako neki misle, vrijednosti koje su vlastite Zapadu i, dosljedno, vrijednosti koje se smatraju kršćanskima. A bilo bi mnogo istinitije reći da im je prva i izvorna vrijednost trgovački profit.
Svratimo pozornost i na to da je u javnim glasilima sve manje programa posvećenih religijskim i duhovnim težnjama, također ćudoredno-odgojnih programa ili onih koji bi ljudima pomagali ljudskije živjeti. Nije lako ostati optimist glede pozitivnog upliva onih glasila koja daju dojam da zanemaruju životnu ulogu religije u ljudskom životu, ili čak s religijskim vjerovanjima postupaju odbojno i negativno. Na stanovitim područjima javnih glasila – osobito onima namijenjenim zabavi i slobodnom vremenu – često kao da se nastoji vjernike prikazivati kao čudake.
Ima li još mjesta za Krista u uobičajenim javnim glasilima? Možemo li za njega pronaći mjesta u novim obavijesnim sredstvima?
G. 1997. bit će za Crkvu prvo razdoblje u nizu tri godine pripremanja za Veliki Jubilej 2000. Ona je posvećena promišljanju o Krista, Riječi Božjoj koja postade čovjekom po Duhu Svetome (usp. Tertio millennio adveniente, 30). Stoga je prikladno da sadržaj ovoga Svjetskog dana sredstava društvenih priopćivanja bude “Naviještati Krista koji je Put, Istina i Život”.
Taj je sadržaj prilika Crkvi za promišljanje, kako bi mogla dosljedno djelovati, glede osobitog doprinosa što ih javna glasila mogu pružiti širenju dobre vijesti o spasenju u Isusu Kristu. To je djelatnicima javnih glasila prilika razmisliti kako religijska pitanja i vrijednosti, osobito kršćanske, mogu obogatiti pripremanje javnih glasila i život onih koji se njima služe.
Suvremena javna glasila ne obraćaju se samo društvu uopće, nego nadasve obiteljima, mladeži, također djeci. Koji “Put” trebaju pokazivati? Koju “Istinu” predlagati? Koji “Život” nuditi? Pitanja su to koja se ne odnose samo na kršćane, nego na sve ljude dobre volje.
“Put” Kristov je put kreposnog, plodnog i mirotvornog života primjeren onima koji su djeca Božja te kao braća i sestre pripadaju istoj obitelji čovječanstva. Kristova “Istina” vječna je istina o Bogu koji nam se je objavio ne samo u stvaranju svijeta, nego također po Svetom pismu i osobito po svome Sinu Isusu Kristu, Riječi koja je Tijelom postala; “Život” je pak Kristov onaj život milosti, nezasluženi dar kojim nas Bog čini sudionicima svoga života i koji nas osposobljava zauvijek živjeti u njegovoj ljubavi. Kad su kršćani o tome iskreno uvjereni, njihov se život preobrazuje, i ta se preobrazba ne očituje samo u osobnom svjedočenju, nego također u poticajnom i djelotvornom priopćivanju – također po javnim glasilima – žive vjere koja se, naoko proturječno, dijeljenjem umnaža.
Utješno je znati da svi koji se diče kršćanskim imenom dijele isto uvjerenje. S dužnim poštovanjem prema djelatnosti priopćivanja svake Crkve i crkvene zajednice, posebno bi bilo značajno u ekumenskome pogledu ako bi kršćani uspijevali tješnje uzajamno surađivati u javnim glasilima za pripremanje slavljenja Velikog jubileja (usp. Nadolaskom trećeg tisućljeća, 41). Sve treba usredotočiti na temeljni sadržaj jubileja: osnaženje vjere i kršćanskog svjedočenja (ondje 42).
Pripremanje 2000. obljetnice Spasiteljeva rođenja postaje ključ za tumačenje onoga što Duh Sveti upravo govori Crkvi i Crkvama u ovom trenutku povijesti (usp. ondje, 23). Javna glasila imaju značajnu ulogu u naviještanju i širenju te milosti u samoj crkvenoj zajednici i u cijelome svijetu.
Taj isti Isus koji je “Put, Istina i Život”, također je “Svjetlost svijeta”. Svjetlost, naime, obasjava naš put, svjetlost koja nas osposobljuje uviđati istinu, svjetlost onoga Sina koji nam dariva vrhunaravni život sada i zauvijek. Dva tisućljeća što prođoše od Kristova rođenja, predstavljaju izvanredni spomen za čovječanstvo u cjelini, imamo li pred očima važnu ulogu kršćanstva u tijeku ta dva tisućljeća (usp. ondje, 15). Prikladno je da javna glasila priznaju važnost te uloge.
Možda bi jedan od najljepših darova koji možemo pružiti Isusu Kristu u povodu 2.000 obljetnice njegova rođenja bio da tu dobru vijest upoznaju svi ljudi svijeta i to ponajprije po živom svjedočenju i primjeru što ga kršćani pružaju, no također po javnim glasilima koja naviještaju Isusa Krista koji je “Put, Istina i Život”. Neka to bude nadahnuće i zadaća svih onih koji ispovijedaju jedinstvenost Isusa Krista, izvora života i istine (usp. Iv 5,26; 10,10; 28), i koji imaju povlasticu i odgovornost djelovanja u širokom i utjecajnom svijetu javnih glasila.

Iz Vatikana, 24. siječnja 1997.

Ivan Pavao II.

Objavljujući ovu Papinu poruku Papinsko vijeće za sredstva društvenih priopćivanja predložilo biblijska čitanja i zazive molitve vjernih za euharistijska slavlja toga dana te priložilo za taj dan odgovarajući komentar koji ukratko prikazujemo:

“U svojoj poruci za današnji svjetski dan Sveti Otac pita ima li u uobičajenim obavijesnim glasilima još mjesta za Krista i hoće li u onim budućim obavijesnim sredstvima, koje omogućavaju nove tehnologije biti za njega mjesta”.
Zašto Papa postavlja takva pitanja? Postavlja ih zato što postoji razlog zabrinutosti da će vodeća obavijesna sredstva postati ravnodušna prema duhovno-vjerskoj protezi života, jer se već i danas očituje kako se o vjeri ne govori uopće, ili ako se govori, prikazuje ju se na netočni i instrumentaliziran način. Najvidljivije je to sada, neposredno pred proslavu Velikoga jubileja 2000. godine od Kristova rođenja, kada se stvarnost tog slavlja zanemaruje, a značenje kršćanske poruke za nastajanje kulture zapostavlja. Došlo je stoga vrijeme da kršćani promisle na koji bi način mogli pridonijeti ispravnom tumačenju i značenju 2000. godine, a Svjetski dan sredstava društvenog priopćivanja nudi im prigodu da razmisle o tome kako u tu svrhu mogu bolje upotrijebiti nove tehnologije komunikacije. Ovogodišnja tema Svjetskog dana sredstava društvenog priopćivanja zadire u samo središte kršćanstva: “On, koji se rodio u Betlehemu, o sebi govori na jedinstveni trojstven način i njegovim sljedbenicima, koji prihvaćaju taj izazov, ne preostaje nikakav izbor, osim da ga navijeste drugima”. Pitanje koje se postavlja kršćanima jest kako će – preko javnih glasila – navijestiti svoju vjeru u Krista ne samo nebrojenim milijunima koji ništa ne znaju o Radosnoj vijesti, nego i svim onima koji su postali ravnodušni prema kršćanstvu ili su ga čak zamrzili. To ne znači da se kršćani trebaju zalagati za potpuno nestajanje svih emisija koje nemaju vjersko obilježje, jer i u njima ima puno toga što je dobro i vrijedno, već bi pozornost i poštovanje koje obavijesna sredstva posvećuju vjeri trebale u najmanju ruku odgovarati barem onom značenju koje vjera doista ima u životu ljudi. I sama su javna glasila obogaćena vrijednostima koje kršćani poštuju i promiču: istina, pravednost, mir, središnje mjesto obitelji, značenje solidariteta i zajedništva. Ni u kojem slučaju ne smije se dopustiti da bi “javna glasila na bilo koji način vrijeđala ljudsko dostojanstvo”. U tom će pogledu doista puno ovisiti ne samo o producentima i ravnateljima pojedinih obavijesnih sredstava, već ponajprije o samim korisnicima i o tome što će prihvaćati, a što odbacivati. “Ako bi kršćani glede toga upotrijebili svoju moć, njihov utjecaj na sadržaj i kakvoću obavijesnih sredstava mogao bi prouzročiti poboljšanje vrijedno čuđenja”, zaključuje se u predstavljanju teme Papinskog vijeća za sredstva društvenog priopćivanja.