Solin, (IKA) – Pastoralno vijeće Splitsko-makarske nadbiskupije pod vodstvom nadbiskupa Marina Barišića održalo je 11. studenoga sjednicu u Solinu. S obzirom da je ova pastoralna godina u nadbiskupiji posvećena sakramentu potvrde, a ona je po svojoj naravi sakrament kršćanske zrelosti i savjesnoga svjedočenja vjere, na sjednici se obrađivala tema: “Navještaj i svjedočenje vjere u današnjem sekulariziranom društvu”. Zahvaljujući pastoralnim suradnicima, nadbiskup Barišić podsjetio je na djelo Željka Mardešića, dugogodišnjega člana Pastoralnog vijeća koji je preminuo 26. lipnja. Od članova vijeća traži se da ih odlikuje osobna vjera, svjedočenje, dobro ponašanje i razboritost kako bi u današnjim društveno-kulturnim gibanjima, autentično i razumljivo navijestili Radosnu vijest, istaknuo je nadbiskup. Sekularizacija je pospješila tvrdnju da Bog “nema pravo ući” u različita društvena područja i da je vjera nešto privatno te da je u biti nemoguće pa i besmisleno vjerovati. Tim je više na svim vjernicima, osobito svećenicima i katehistima, odgovornost da u ovom pluralnom društvu osobnim primjerom i prikladnom katehezom otkriju i posvjedoče vjeru u Boga i njegovu blagonaklonu prisutnost.
Raščlanjujući društveno i crkveno stanje, iznijeto je nekoliko poticaja kako krizmanike odgojiti da budu živi svjedoci u djelu i riječi, jer doba informacija iziskuje od njih da oblikuju i iznose svoje mišljenje, opravdavaju stavove koji bi utjecali na sekularizirano društvo te pridonijeli da vjera zaživi u svim područjima postmodernoga društva. U tom je kontekstu istaknuto da im treba pomoći u donošenju osobne odluke u prianjanju za Krista, razvijati u njima osjećaj crkvenosti, uz vjersko znanje posredovati im i stvarati ozračje za stjecanje vjerskog iskustva, pružati im jasne odgovore na njihova konkretna životna pitanja i poteškoće, govoriti o smislu života i uvoditi ih u razumijevanje kršćanske simbolike. Također su navedena četiri cilja mistagoške kateheze za krizmanike: svakodnevno povezivanje životnoga iskustva s iskustvom dara Duha Svetoga, iskustvo Božje ljubavi, stvaralačka bogoslužna slavlja i iskustvo osobne molitve. Krizmanike treba uključivati u obrađivanje određenih tema, razvijati u njima zajedništvo, shvaćati ih i prihvaćati kao odgovorne subjekte i sugovornike, a ne kao objekte poduke. Svi su se složili da u vjeronaučne poduke treba uključivati roditelje, kako bi mladi osjetili njihovu podršku, a roditelji sebi posvijestili odgovornost. Članovi vijeća smatraju da je važan kontinuitet intenzivne pripreme u obitelji i župi, jer se u tom procesu očituje koliko je obitelj katehetski i iskustveno osposobljena za pastoralne pothvate. Da bi se uspjelo u tim nastojanjima treba u župama ustrajno izgrađivati obiteljske zajednice, uključujući mlade i roditelje u različite katoličke udruge, pojedine sekcije i molitvene zajednice.
Predloženo je da svi župnici traže potvrdu od vjeroučitelja da je budući krizmanik pohađao nastavu vjeronauka u školi te da to bude shvaćeno ne kao prisila, nego kao redoviti uvjet za primanje sakramenta potvrde. U više je navrata istaknuto da bi bilo uputno pomaknuti krizmu na 3. razred srednje škole, jer je 2. razred dob u kojem se očituje vrhunac puberteta, dočim nakon toga, u redovitim okolnostima, nastupa smirenije razdoblje koje omogućuje lakši rad s vjeroučenicima. U tom razdoblju mladi čovjek ozbiljnije shvaća tko je i što se od njega očekuje, odustaje od idealiziranja vlastitih roditelja, prihvaća njihove slabosti te su odvažniji nositi se s kaotičnim porukama. Uočen je nedostatak molitvenih ambijenata gdje bi mladi primljeno vjersko znanje usvojili u osobnoj i zajedničkoj molitvi te tako produbili spoznaju o svojemu vjerskom poslanju u svijetu. U pripravi koja u širem smislu traje 10 godina katehetski program bi trebao biti, osobito u posljednjim godinama, sadržajniji i razrađeniji. U tom bi mogao pomoći novoobjavljeni Kompendij koji je po sadržaju i formi napravljen kao sažetak informacija i formacije.
Također se raspravljalo o ispisivanju djece s vjeronauka i upisivanja na etiku, nakon krizme. Tome svakako pridonose mediji, filmovi i knjige koje se rado čitaju, a stvaraju negativno ozračje nepovjerenja prema Crkvi. Osim kritika upućene su i samokritike, istaknuvši da malakše oduševljenost navjestitelja. Postavljeno je pitanje zašto se ne uspijeva mlade, koji se žele u velikom broju krizmati, okupljati u sličnom broju i nakon krizme. Upozoreno je da u promijenjenim okolnostima treba tražiti nove putove evangelizacije, usmjeriti pozornost na kvalitetu, a ne na kvantitetu, vjeru obrazlagati razumskom mišlju koja je protkana vjerom. Obrađivati osobni identitet između fundamentalizma i relativizma, s otvorenošću i poštivanjem drugih u njihovoj različitosti. Treba ukazivati da se dobro ne razvija po evolucijskom programu nego svakodnevnim izborima dobra.
Vijeće smatra da treba poraditi na pastoralu devijantnih ponašanja te posjećivati popravne domove i zatvore, zatim na pastoralu prostitutki te nepokretnih osoba. Stavljen je naglasak na sinodalnost, razvijanje dragovoljstva u Crkvi, uzajamnost župne zajednice i obitelji, izdavanje župnih listića na kojima bi bio prezentan rad župe, izdavanje prospekata s adresama, planom i programom rada nadbiskupijskih ustanova, implementiranje i intenziviranje cjelokupnoga sadašnjeg rada u manjim župnim zajednicama te bolju organiziranost u novim okolnostima.
Na kraju je nadbiskup Barišić zahvalio članovima na važnim idejama i konstruktivnim sugestijama koje će se dalje razvijati s župnicima i njihovim suradnicima te je istaknuo da je svatko potreban spasenja, s tim da prvo treba dopustiti Gospodinu da nas promijeni kako bi preko nas mijenjao druge.