Uvodno biblijsko čitanje:

“Radošću silnom u Jahvi se radujem,
duša moja kliče u Bogu mojemu,
jer me odjenu haljinom spasenja,
zaogrnu plaštem pravednosti,
kao ženik kad sebi vijenac stavi
il#! nevjesta kad se uresi nakitom.
Kao što zemlja tjera svoje klice,
kao što u vrtu niče sjemenje,
učinit će Gospod da iznikne pravda
i hvala pred svim narodima.” (Iz 61, 10-11)

1. Danas bi se kratko zadržao na razmišljanju o osobitoj nazočnosti Marije koja je Majka Crkve u događaju koji je zasigurno najvažniji u našem stoljeću, na II. vatikanskom koncilu, započetom od pape Ivana XXIII. ujutro 11. listopada 1962. i zaključen od Pavla VI. 8. prosinca 1965.
Već od početka koncilski skup je uistinu obilježen osobitim marijanskim duhom. Već u apostolskom pismu “Celebrandi Concilii Oecumenici”, moj časni prethodnik, sluga Božji Ivan XXIII. preporučio je utjecanje moćnom zagovoru Marije, “Majke milosti i nebeske zaštitnice Koncila” (11. travanj 1961, AAS 53 (1961) 242).
Poslije, na Svijećnicu 1962. papa Ivan XXIII. je odredio 11. listopad za otvorenje Koncila objasnivši da je izabrao taj datum zbog sjećanja na veliki koncil u Efezu na kojem je, baš tog datuma, Marija bila proglašena “Theotokos” Majka Božja (Motu proprio Concilium; AAS 54 (1962) 67-68). “Pomoćnici kršćana, pomoćnici biskupa” Papa u govoru na otvorenju povjerava sam Koncil moleći njezinu majčinsku potporu za sretno dovršenje koncilskih radova (AAS 54 (1962) 795).
Mariji izričito upućuju svoju misao također i koncilski oci koji, u poruci svijetu, na otvorenju koncilskog zasjedanja poručuju: “Mi, apostolski nasljednici, okupljeni na molitvu s Marijom, Majkom Isusovom, tvorimo jedan apostolski zbor” (Acta Synodalia, I, I, 254), povezujući se na taj način, u zajedništvu s Marijom, s mladom Crkvom u iščekivanju Duha Svetoga (usp. Dj 1,14).
2. Na drugom je koncilskom zasjedanju predloženo uvođenje izlaganja o Blaženoj Djevici Mariji u sklop Konstitucije o Crkvi. Poticaj koji je, premda predložen od teološke komisije, izazvao razlike u mišljenjima.
Neki, smatrajući ga nedovoljnim za utvrđivanje osobitog poslanja Majke Isusove u Crkvi, držali su da bi jedino odvojen dokument mogao izraziti dostojanstvo, prednost, osobitu svetost i posebnu ulogu Marijinu u Sinovljevu otkupljenju. Promatrajući, zatim, Mariju na neki način iznad Crkve, očitovali su strah da odluka o uklapanju nauka o Mariji u izlaganje o Crkvi ne bi izrazio u dovoljnoj mjeri Marijine prednosti svodeći njezinu ulogu na razinu drugih članova Crkve (Acta Synodalia, II, III, 338.342).
Drugi, nasuprot tome, izrazili su se u prilog prijedloga teološke komisije, koja je htjela uklopit u jedan jedini dokument nauk o Mariji i o Crkvi. Po njima, te stvarnosti nisu mogle biti razdvojene na Koncilu koji je, odlučeno naumivši otkriti identitet poslanje naroda Božjeg, morao pokazati prisno sjedinjenje Crkve s Onom koja je uzor i primjer Crkve u djevičanstvu i majčinstvu. Blažena Marija, doista, u svojstvu izvanrednog elana Crkvene zajednice, zauzima osobito mjesto u nauku o Crkvi. Osim toga, ističući povezanost Marije i Crkve, kršćanima postaje shvatljivija obnova marijanskog nauka predložena na Koncilu (Acta Synodalia, II, III, 343-345).
Koncilski oci, nadahnuti istom ljubavlju prema Mariji, težili su, izražavajući različite naukovne stavove, dati povlašteno mjesto razlieitim stajalištima o njezinoj ulozi. Jedni su promatrali Mariju prvenstveno u povezanosti s Kristom, drugi su je više promatrali kao elana Crkve.
3. Nakon suočavanja koje je bilo bogato sadržajem i pomno na dostojanstvo Majke Božje i njezine osobite nazočnosti u životu Crkve, odlučilo se uklopiti marijansko izlaganje u koncilski dokument o Crkvi (usp. AS, II, III, 627).
Novi nacrt o Blaženoj Djevici Mariji, izrađen kako bi se uklopio u dogmatsku konstituciju o Crkvi, očituje stvaran napredak u naučavanju. Isticanje Marijine vjere i sustavnija skrb za utemeljenjem marijanskog nauka na Svetom Pismu sačinjavaju značajne i korisne sastojnice za obogaćivanje shvaćanja i pobožnosti kršćanskog naroda prema blaženoj Majci Božjoj.
Vremenom, između ostalog, opasnosti od ograničavanja, kojeg su se bojali neki oci, su se pokazale neutemeljenima: Marijino poslanje i povlastice ponovno su u potpunosti potvrđeni; pridata je važnost njezinoj suradnji u božanskom naumu spasenja; postalo je očitije suglasje te suradnje s jedinstvenim Kristovim posredovanjem.
Po prvi je put koncilsko učiteljstvo predložilo Crkvi doktrinalno izlaganje o Marijinoj ulozi u otkupiteljskom djelu Kristovu i u životu njegove Crkve.
Moramo, stoga, poduprijeti izbor koncilskih otaca, koji se pokazao vrlo plodnim za iduća naukovna istraživanja, jer je to uistinu providonosna odluka.
4. U tijeku koncilskih zasjedanja, javili su se mnogi otački glasovi u prilog obogaćivanja marijanskog nauka drugim tvrdnjama o ulozi Marijinoj u djelu spasenja. Osobito ozračje u kojem se razvijao mariološki dijalog II. vatikanskog koncila nije dopustio prihvaćanje tih želja, premda utemeljenih i raširenih, ali cjelina koncilskih izlaganja o Mariji ostaje čvrsta i uravnotežena, te su iste teme, ne sasvim određene, dobile značajniji prostor u cjelokupnom izlaganju.
Bojazni pojedinih otaca pred imenom Posrednice nisu spriječile Koncil uporabiti to ime i drugim izrazima potvrditi posredničku ulogu Marijinu od anđelova navještenja do majčinstva u redu milosti (usp. LG, 62). Koncil potvrđuje njezinu suradnju “na osobit način” u djelu koje obnavlja nadnaravni život duša (LG, 61) Na kraju, iako izbjegava upotrijebit izraz “Majka Crkve”, “Lumen gentium” jasno ističe da Crkva časti Mariju kao Majku najljubljeniju.
Iz cijelog izlaganja VII. poglavlja dogmatske Konstitucije o Crkvi postaje jasno da oprez u upotrebljavanju izraza ne može naštetiti izlaganju koji je u osnovi bogato i pozitivno i koje je izraz vjere i ljubavi prema Onoj koju Crkva prepoznaje kao životni uzor.
S druge strane, različita gledišta koncilskih otaca, izražavana u tijeku koncilskih rasprava, pokazala su se providonosnima, jer su – skladno utemeljena – ponudila vjeri i pobožnosti kršćanskog naroda cjelovitije i uravnoteženije predstavljanje čudesne osobnosti Majke Gospodinove i njezine izvanredne uloge u djelu otkupljenja.