Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnji odlomak iz Evanđelja po Ivanu prikazuje Isusa koji tjera trgovce iz jeruzalemskog hrama (usp. 2, 13-25). On se koristi pritom bičem od užeta, prevrćući stolove: „Ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku” (Iv 2, 16). To Isusovo odlučno djelovanje, učinjeno uoči Pashe, ostavilo je snažan utisak na mnoštvo, te je izazvalo neprijateljstvo kod vjerskih vlasti, kao i kod onih koji su smatrali da su njihovi materijalni interesi ugroženi. Ali, kako bismo to trebali protumačiti? Sigurno nije riječ o nasilnom činu jer čuvari javnog reda, policija nisu reagirali. Ne, nego je to shvaćeno kao ponašanje tipično za proroke, koji su često u Božje ime osuđivali zloporabe i pretjerivanja. Pitanje koje se postavlja jest ono o vlasti. Naime Židovi su pitali Isusa: „Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?” (r. 18), to jest kojom vlašću činiš te stvari? Kao da traže dokaz da je On djelovao doista u Božje ime.

Kako bi protumačili Isusov čin čišćenja Božjeg doma, njegovi učenici su se poslužili biblijskim tekstom preuzetim iz Psalma 69: „Izjeda me revnost za Dom tvoj” (Ps 69, 17), tako se kaže u Psalmu: „Izjeda me revnost za Dom tvoj”. Taj je psalam poziv u pomoć u situaciji krajnje opasnosti zbog mržnje neprijatelja: situacija koju će Isus doživjeti u svojoj muci. Revnost za Oca i njegov dom dovest će ga sve do križa. Njegova revnost je revnost ljubavi koja ga dovodi do žrtvovanja samoga sebe, a ne ona lažna revnost koja se pravi da služi Bogu putem nasilja. Naime „znak” koji će Isus ponuditi kao dokaz svoje vlasti, bit će upravo njegova smrt i uskrsnuće: „Razvalite ovaj hram – kaže Isus – i ja ću ga u tri dana podići” (r. 19). A evanđelist dodaje: „On je govorio o hramu svoga tijela” (2,21). Uskrsnućem je Isus započeo novo bogoslužje, u novom hramu, bogoslužje ljubavi, i novi hram koji je on sam.

Isusov stav opisan u današnjem evanđeoskom tekstu potiče da ne živimo svoj život tražeći vlastitu korist i interese, nego za slavu Božju koja je ljubav. Pozvani smo uvijek imati na umu one snažne Isusove riječi: „Ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku” (r. 16). Vrlo je loše kad se Crkva priklanja tom stavu da se od Božjeg doma čini trgovinu. Te nam riječi pomažu odbaciti opasnost da od svoje duše koja je Božje prebivalište, načinimo trgovište, živeći u stalnoj potrazi za vlastitom korišću, umjesto da živimo u velikodušnoj i solidarnoj ljubavi. To Isusovo učenje uvijek je aktualno, ne samo za crkvene zajednice, nego i za pojedince, civilna društva i čitavo društvo. Zapravo, uobičajena je napast za ljude koristiti dobre, pa i nužne aktivnosti, radi njegovanja osobnih, ako ne i nedopuštenih aktivnosti. To je velika opasnost, posebno kad se instrumentalizira sam Bog, bogoslužje ili služenje čovjeku, Njegovoj slici. Zato je Isus iskoristio snažni način kako bi nas prodrmao iz te smrtne opasnosti.

Neka nas Blažena Djevica prati u našem nastojanju da od korizme učinimo dobru priliku da bismo prepoznali Boga kao jedinoga Gospodara našeg života, uklanjajući iz svoga srca i djelovanja svaki oblik idolopoklonstva.