"NE" ČINJENIČNIM ZAJEDNICAMA I DISKRIMINIRANJU OBITELJI

“Ofenziva” Svete Stolice na polju borbe za obranu prava obitelji u čak dva dokumenta objavljena istoga dana u Vatikanu

“NE” ČINJENIČNIM ZAJEDNICAMA I DISKRIMINIRANJU OBITELJI

Najnoviji dokument Papinskog vijeća za obitelj “Obitelj, brak i #!činjenična zajednica#!”, koji je predstavljen u Vatikanu u utorak 21. studenoga, a u cijelosti ga 22. studenoga objavljuje poluslužbeni vjersko-politički vatikanski dnevnik “L#!Osservatore Romano”, pobudio je u javnosti uglavnom pozitivne reakcije ali i neke kritike. Zajedno s tim tekstom objavljeni su i zaključci pastoralno-teološkog kongresa “Djeca, proljeće obitelji i društva” priređenog uz proslavu Jubileja obitelji.
U dokumentu Papinsko vijeće za obitelj izriče svoj odlučni “ne” težnji da se činjenične zajednice, odnosno bezbračni suživot (spolnog tipa), izjednači s obitelji zasnovanoj na braku. Te zajednice, ističe se u dokumentu, zahtijevaju ista prava ne želeći pritom preuzeti obvezu uzajamne vjernosti i rađanja i odgoja djece. Shvaćanjem da su te dvije stvarnosti s pravnoga gledišta slične, diskriminira se obitelj jer se time privatni interesi uzdižu na rang javnih. To bi, ističe se u dokumentu, bilo štetno za obitelj jer bi se na kraju “činjenične zajednice našle u povlaštenom položaju, lišene bitnih obveza prema društvu”.
Nije samo riječ o vjerskoj raspravi. Apelira se i na ispravan razum. Štoviše, upravo u ovome slučaju, kršćani su pozvani pokazati razboritost svoje vjere. “Ako obitelj zasnovana na braku i činjenične zajednice nisu slične niti jednake u svojim pravima, zadaćama i službama u društvu”, kaže se u dokumentu, “ne mogu jednako tako biti slične niti jednake u pravnom položaju”. Još je bolnije kada se obitelj izjednačava sa zajednicama istoga spola jer, kako se navodi u dokumentu, tu do izražaja dolazi “stvarna nemogućnost da se ta veza oplodi prenošenjem života”.
No, u pozadini napada na obitelji u današnjem društvu je i tzv. “ideologija spola” na temelju koje bi osim muškoga i ženskog spola postojali i drugi, primjerice homoseksualni, transseksualni, itd. U pozadini toga shvaćanja krije se, uz ostalo, individualistička vizija čovjeka i radikalni relativizam. Kao rezultat toga društvo više ne bi priznavalo s tim povezane vrijednosti. Ne smiju se zanemariti ni posljedice koje bi to ostavilo na državu: od slabljenja “osjećaja za vjernost” do “mogućih psiholoških trauma u djeci”.
Kako te prilike spriječiti? Dokument se obraća najvišim predstavnicima vlasti, osobito kršćanskim zakonodavcima, da zauzmu stav protivan izjednačavanju činjeničnih zajednica s obitelji. No i kršćanskim je obiteljima upućen izravni poziv da šire Evanđelje i pružaju svoje svjedočanstvo u suvremenom društvu. U zaključku dokumenta podsjeća se kako nije u pitanju poštivanje dostojanstva osoba koje žive u tim prilikama; nužno je potvrditi istinu, ne kao uvredu, već kao čin ljubavi.
I u zaključcima pastoralno-teološkog kongresa “Djeca, proljeće obitelji i društva” priređenog uz nedavnu proslavu Jubileja obitelji zauzima se stav u prilog obitelji, temeljnoj stanici društva koja “korjenito prednjači i nadilazi suverenu vlast države”. U dokumentu se potvrđuje nužnost obrane uloge žene kao majke koja je prečesto podcijenjena; obrane obitelji, povrijeđene također nepravednim poreznim politikama; te obrani prava djece “na prvome mjestu prava na život nerođenog, kojem se suprotstavljaju pobačaj i uništavanje zametaka”. Na kraju se zahtijeva donošenje odredbi koje će staviti zabranu na spolno iskorištavanje djece i nasilja svake vrste kojima su izložene te najranjivije osobe te se predlaže da se ta nasilja prepoznaju i kazne kao zločini protiv čovječanstva. (ika-sa)