Draga braćo i sestre, dobar dan!
Proteklih smo dana svoj pogled ispunjen divljenjem upravljali na Sina Božjega, rođena u Betlehemu; danas, na svetkovinu Bogorodice Marije, upravljamo svoje oči na njegovu Majku, ali u izravnoj i bliskoj povezanosti s Njime. Ta povezanost se ne iscrpljuje u činjenici da je netko rodio, a netko bio rođen; Isus je “rođen od žene” (Gal 4, 4) za misiju spasenja, a njegova Majka iz ove misije nije isključena, štoviše, u nju je duboko uključena. Marija je toga svjesna, stoga se ne zatvara u svoj majčinski odnos s Isusom, nego ostaje otvorena i brižna za sve događaje koji se zbivaju oko njega: pohranjuje i razmišlja, ispituje i produbljuje, kao što nas podsjeća današnje Evanđelje (usp. Lk 2, 19). Već je rekla svoj „da” i izrazila spremnost da bude uključena u ostvarenje djela spasenja Boga, koji „rasprši oholice umišljene, silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne; gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne” (Lk 1, 51-53). Sada, tiha i pažljiva, nastoji shvatiti što Bog od nje želi iz dana u dan.

Pohod pastira pruža joj mogućnost da dokuči nešto od Božje volje koja se očituje u prisutnosti tih skromnih i siromašnih ljudi. Evanđelist Luka u svom opisu posjeta pastira špilji koristi niz glagola koji izražavaju pokret. Kaže ovako: pohitješe bez oklijevanja, nađoše Dijete s Marijom i Josipom, pogledaše, ispripovijedaše ono što im je o Njemu bilo rečeno; i na kraju uzdigoše hvalu Bogu (usp. Lk 2, 16-20). Marija pomno prati taj dolazak, prati što pastiri govore, što im se dogodilo, jer u tome već razabire pokret spasenja koji će izbiti iz Isusova djela, i prilagođava se, spremna odgovoriti na svaki Gospodinov zahtjev. Bog od Marije ne traži samo da bude majkom njegovom jedinorođenom Sinu, već i suradnju sa Sinom i za Sina u planu spasenja, da se u njoj, poniznoj službenici, ispune velika djela Božjeg milosrđa.

I tako, dok poput pastira promatramo sliku Djeteta u naručju svoje Majke, osjećamo kako u našem srcu raste osjećaj neizmjerne zahvalnosti Onoj koja je svijetu podarila Spasitelja. Zato, na prvi dan nove godine, recimo joj:

Hvala ti, sveta Majko Sina Božjega Isusa, sveta Bogorodice!
Hvala ti za tvoju poniznost koja je privukla Božji pogled;
hvala ti za vjeru kojom si prigrlila njegovu Riječ;
hvala za hrabrost kojom si rekla: „Evo me”,
zaboravivši sebe samu, očarana Svetom Ljubavlju.
postavši jedno s njegovom nadom.
Hvala ti, sveta Bogorodice!
Moli za nas, putnike na ovome svijetu;
pomozi nam kročiti putom mira.
Amen.

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre, sretna vam nova godina!
Godina će biti dobra u mjeri u kojoj svatko od nas, uz Božju pomoć, bude svakodnevno pokušavao činiti dobro. Tako se izgrađuje mir, tako se – vlastitim djelima – kaže „ne” mržnji i nasilju, a „da” bratstvu i pomirenju. Prije pedeset godina, papa Pavao VI. dao je da se na ovaj dan slavi Svjetski dan mira, kako bi ojačao zajedničke napore oko stvaranja svijeta u kojemu će vladati mir i bratstvo. U ovogodišnjoj poruci, predložio sam nenasilje kao način za politiku mira.
Nažalost, i u ovoj noći dobrih želja i čestitki nade došlo je do nasilja. Ražalošćen izražavam svoju blizinu turskom narodu, molim za brojne žrtve i ranjene, ali i za čitav narod koji je u žalosti. Molim od Gospodina da podrži sve ljude dobre volje, koji su zasukali rukave i hrabro se bore protiv biča terorizma, te mrlje krvi koja svijet obavija sjenom straha i izgubljenosti.
Želim se zahvaliti talijanskom Predsjedniku za dobre želje koje mi je uputio tijekom svog sinoćnjeg obraćanja naciji. Uzvraćam mu od srca na čestitkama, zazivajući Božji blagoslov na talijanski narod kako bi, uz odgovoran i jedinstven doprinos sviju, mogao u budućnost gledati s pouzdanjem i nadom.
Pozdravljam vas sve ovdje prisutne, obitelji, udruge, skupine mladih, i želim vam sretnu i mirnu novu godinu. Zahvaljujem za brojne molitvene inicijative i zauzetost za mir koje se odvijaju diljem svijeta.
[…]
Svima želim godinu mira u Gospodinovoj milosti i uz majčinsku zaštitu Marije Bogorodice
Sretna vam svetkovina i, molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!