Vatikan, (IKA) – Luteranske su Crkve uvijek slavile stogodišnjice Reformacije. Obilježavanja su se u prošlosti odvijala ‘protiv’ Katoličke Crkve, ili su imala samo nacionalno obilježje. Prvi put se u 2016. godini otvorila mogućnost da se ova godišnjica obilježava u dijaloškom ozračju. Luteranski se svjetski savez mnogo zauzimao za to, a otvaranje tih slavlja u Švedskoj, u prisutnosti pape Franje, predivan je san koji kruni njihovo zauzimanje – istaknuo je u razgovoru za Radio Vatikan pastor Heiner Bludau, dekan Evangeličke luteranske Crkve u Italiji i pastor Evangeličke zajednice u Torinu, uoči Papina putovanja u Lund na obilježavanje 500. obljetnice protestantske reforme.
Prisutnost Pape na ovim slavljima ima posebno značenje ne samo u luteranskom crkvenom svijetu, nego i šire. S pravom je rekao glavni tajnik Svjetskog saveza luterana Martin Junge, da je zajedničko slavlje dobar primjer kako se mogu nadvisiti sukobi, osobito za svijet rastrgan sukobima i ratovima. Ovo je važno zajedničko svjedočenje za budućnost koja se oslanja na dijalog – istaknuo je glavni tajnik.
Velika novost ove obljetnice jest to da je prva koja se slavi u ekumenskoj epohi – pojasnio je mons. Franco Buzzi, pročelnik Ambrozijanske biblioteke u Milanu, jedan od utemeljitelja Akademije luteranskih studija u Italiji i stručnjak za reformaciju. Zajedničko slavljenje je izvanredan korak jer se na taj način Lutherov lik izdvaja iz crkvene perspektive koja se povezuje samo s njemačkim narodom. Tako se priznaje univerzalnost i veličina Lutherove misli, djelomično ju prihvaća i Katolička Crkva. Godišnjicu reformacije zajedno slaviti znači iz posebnosti otrgnuti događaj reformacije i ozbiljno ga shvatiti, napuštajući oprečni mentalitet, koji se oslanja na suprotstavljanje, kako bismo prihvatili i dijelili sve ono što je lijepo, dobro i istinito.
Treba istaknuti da Papa u Švedskoj neće slaviti podjelu, već želju za jedinstvom koja označava nadvisivanje mentaliteta koji se zasniva na sukobljavanju. Katolici i luterani su se nažalost gotovo slijepo pet stoljeća sukobljavali, na temelju unaprijed sročenih teza, s ciljem da se tvrdi suprotno od drugoga – primijetio je mons. Buzzi u razgovoru za Radio Vatikan. Vjerujem da nadilazeći izvjesne krute postavke, bilo u okviru protureformacije ili u takozvanoj luteranskoj strogoj pravovjernosti, shvaća se da u Lutherovim djelima ima bogatstava, a ona su izrazi vjere i dubokog kršćanskog nauka, koje nikako ne možemo zanemariti. Činjenica dakle da papa Franjo ide u Švedsku kako bi podsjetio na bolan događaj te predočio budućnost radosti, mira, zajedništva i jedinstva u svemu što je djeljivo, čini mi se izvanrednim događajem – kazao je mons. Buzzi.
Ove se godine ne slavi samo 500 godina reformacije, već i 50 godina ekumenskoga dijaloga koji je Drugi vatikanski sabor pokrenuo između katolika i luterana. Zajednička izjava o opravdanju 1999. godine jamačno je najvažniji korak na tom putu – objašnjava pastor Heiner Bludau. O toj temeljnoj temi, koja je prije pola stoljeća dijelila naše Crkve, danas postoji suglasje, a ono je postignuto dijalogom. Još nas dijeli činjenica, premda ima puno više stvari koji nas ujedinjuju, da postoji još mnogo toga što razdvaja – kazao je pastor Bludau.