U povodu blagdana Diwali (12. studenoga), kardinal Francis Arinze, predsjednik Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog, uputio je poruku Hindusima cijeloga svijeta. Diwali ili Deepavali ili “fitilj uljanice” blagdan je prosvjetljenja i obnove. Tog dana Hindusi slave pobjedu božanske moći nad tminama zemaljskoga svijeta. Ta misao, koju označuje svjetlo, provlači se kroz cijeli blagdan koji također podsjeća na božansku vlast nad prostorom i vremenom.

Dragi Hindu prijatelji,
1. U ime Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog, želim biti dionikom u vašoj radosti dok slavite ovogodišnji blagdan Diwali. Religiozni blagdani, kao što je Diwali, također su prilike da nas zbliže kao ljude koji pripadaju različitim religijskim baštinama; to su providnosne prilike da zajedno razmišljamo u svjetlu i vjernosti prema našim pojedinim religioznim vjerovanjima. Ove godine za naše zajedničko razmišljanje i međusobno obogaćenje predložio bih vam temu snošljivosti koju i hindu i kršćanska baština duboko vrednuju.
2. Hinduski su mudraci često prenosili hinduskim naraštajima potrebu da budu snošljivi. U knjizi Mahabharata kaže se: “To je vrhunac dužnosti; ne čini drugome što bi tebi pričinilo bol da ti netko učini” (Mahabharata, 5.15.17). Pranagnih Upanishad moli da “nenasilje bude sav vaš prinos” (Pranagnih Upanishad, 46). Bhagavad Gita naueava: “Neka čovjek ne osjeća mržnju prema nepoznatom biću, neka bude prijateljski, suosjećajan” (Bhagavad Gita, XII, 13).
3. Kao kršćanin, vjeran Gospodinu Isusu Kristu, podsjećam na njegovu zapovijed u Evanđelju: “Ljubite neprijatelje i molite za one koji vas progone” (Mt 5,44). Njegov apostol, sv. Pavao također upozorava: “Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte a ne proklinjite… Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo” (Rim 12,14,21).
4. Ali pluralističko društvo u kojemu živimo zahtijeva više nego samo snošljivost. Pod snošljivošću se obično podrazumijeva podnošenje drugoga, ili je to u najboljem slučaju zakon uljudnog ponašanja. Ipak, taj rezignirani, mlaki stav ne stvara pravo ozračje za istinski skladan suživot.
5. Duh naših vjerskih baština izaziva nas ići dalje od toga. Zapravo, zapovijeđeno nam je ljubiti svoje bližnje kao sebe same. Takva ljubav uključuje priznanje i poštivanje drugih, s njihovim različitostima. U povodu 50. generalne skupštine Ujedinjenih naroda, papa Ivan Pavao II. u svom je govoru svratio pozornost na to poštivanje različnosti: “Činjenica različitosti i stvarnost drugoga može ponekad značiti teret, ili čak prijetnju. Proširena povijesnim teškoćama i pogoršana bezobzirnim manipulacijama, zbog straha od različnosti može dovesti do nijekanja same čovječnosti drugoga: s rezultatom da ljudi upadaju u krug nasilja u kojemu nitko nije pošteđen, pa čak ni djeca”. U Hindu tradiciji, vjerujem, upravo pojam “nenasilja” (Ahimsa) predlaže to poštovanje razlika. Potrebna je velika hrabrost za življenje nenasilja, naprimjer, poštovanje života. Za kršćane, Isusova zapovijed ljubiti svoga bližnjega kao samoga sebe je i zahtjevna i korisna.
6. U našem svijetu razdiranom nasiljem i mržnjom surađujmo u stvaranju društva izgrađenog na civilizaciji ljubavi. Riječi pape Ivana Pavla II. mogu u tom smislu poslužiti kao ohrabrenje. Evo što on kaže: “… samo u međusobnom prihvaćanju drugoga i u međusobnom poštovanju, produbljivanom ljubavlju, leži tajna konačno izmirenog čovječanstva… želimo se oprijeti ratovima i sukobima, poniznošću ali i snagom, pokazivanjem našega sklada koje poštuje svačiju osobnost” (Ivan Pavao II, Molitva bdjenja za mir u Asizu, 9. siječnja 1993).
Još vam jednom želim, moji Hindu prijatelji, sretan blagdan Diwali.