Ne zaboravimo našu izbjegličku braću!
Papine riječi uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 20. lipnja 2004.
1. Ovoga smo petka proslavili svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, posljednji među velikim liturgijskim blagdanima koji, nakon Vazmenoga vremena, čine divan zbir kršćanskoga otajstva: Presveto Trojstvo, Tijelo i Krv Isusova i, konačno, njegovo Presveto Srce, izvor života i svetosti, mir i pomirenje naše (Litanije Srcu Isusovom).
2. Nitko ne može do kraja upoznati Isusa Krista, ako ne prodre u njegovo Srce, to jest u nutrinu njegove božanske i ljudske osobe (usp. Pijo XII., enciklika Haurietis aquas: AAS 48 [1956] 316 sl.).
3. Otajstvo milosrdne ljubavi, koja se očituje u Presvetom Srcu Isusovu, pomaže nam da bolje proživimo današnji Svjetski dan izbjeglica, čija je tema: Mjesto koje će se zvati dom. Obnoviti život u sigurnosti i dostojanstvu. Svaka osoba ima potrebu sigurnoga okruženja u kojem će živjeti. Izbjeglice za tim žude, no u različitim zemljama svijeta postoje, nažalost, milijuni onih koji i dalje ostaju u sabirnim logorima ili na dugo vrijeme ograničeni u korištenju svojih prava.
Ne zaboravimo tu našu izbjegličku braću! Izričem svoje poštovanje i ohrabrenje svima koji im u Crkvi nastoje pomoći. Istovremeno želim da i međunarodna zajednica obnovi svoje napore, kako bi se uklonili uzroci te teške pojave.
3. Bezgrešno Srce Marijino, kojega smo se jučer spomenuli, s pouzdanjem molimo da čovječanstvo, prihvaćajući poruku Kristove ljubavi, napreduje u bratstvu i miru, te svijet postane zajednički dom svih naroda.