Čitanja: Dj 10,34a.37-43; 1Kor 5,6b-8; Iv 20,1-9.

Draga braćo i sestre!
1. Nijedan svjedok nije vidio kako se odvio događaj one noći, vjerojatno pred zoru. U petak oko tri sata popodne umro je raspet na križu. Njegovi su se učenici razbježali. Jedini je Ivan ostao s Isusovom Majkom podno križa.
Za Isusov ukop se pobrinuo Josip iz Arimateje i Nikodem koji su sa simpatijom pratili Isusa, skrivajući to od straha pred Židovima. Josip iz Arimateje pripremio je u blizini Kalvarije za sebe grob i u taj grob, u koji još nitko nije bio položen, sahranio je Isusovo tijelo. Sveti Matej nas izvješćuje da su židovske vlasti zapečatile grob i postavile stražu “da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: uskrsnuo je od mrtvih” (Mt 27,64).
Sljedećeg dana bila je subota, dan počinka za Židove. Dan poslije subote, prvi dan novog tjedna koji je za nas nedjelja, rano ujutro, žene su došle na grob, kao što to i mi činimo kad u žalosti dolazimo na grobove svojih dragih pokojnika. Iskustvo što su ga žene doživjele, početak je nove povijesti. Vidjele su da je kamen s groba dignut i prazan grob te Božjeg poslanika, anđela koji im je rekao: “Uskrsnu! Nije ovdje!”
Došlo je do nove neizvjesnosti, u kojoj su se ispreplitali strah i radost. Sve bi bilo ostalo zavijeno u tajnovitost da se On nije ukazao, najprije ženama, zatim apostolima i na koncu mnogim učenicima. Svi su bili sigurni da su ga vidjeli, da im je govorio. Sveti Petar nam danas poručuje: “Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih” (Dj 10, 40-41).

2. Isusovo uskrsnuće je temelj kršćanske vjere. Kršćanska vjera stoji i pada s istinom svjedočanstva da je Krist uskrsnuo od mrtvih. Svjedocima koji su se susreli s uskrslim Gospodinom nije bilo lako priopćiti ono što su vidjeli i doživjeli, ono što se dogodilo. Oni su bili suočeni sa stvarnošću koja je za njih bila posve nova.
Papa Benedikt XVI. tumači: “Isusovo je uskrsnuće bilo prodor u posve nov način života, u život koji više nije podložan zakonu smrti i postojanja, nego je postavljen iznad toga – život koji je otvorio novu dimenziju ljudskoga postojanja. Stoga Isusovo uskrsnuće nije pojedinačan događaj, koji bismo mogli zanemariti i koji bi pripadao samo prošlosti… U Isusovom je uskrsnuću dosegnuta jedna nova mogućnost ljudskoga postojanja koja sve zanima i otvara budućnost, novu vrstu budućnosti za sve ljude… Ako budna srca slušamo svjedoke i otvorimo se znakovima kojima Gospodin uvijek iznova i njih i sebe čini vjerodostojnima, onda znamo: On je uistinu uskrsnuo. On je živ. Njemu se povjeravamo i znamo da smo na pravom putu”. (Isus iz Nazareta, 233, 263).

3. Već dvadeset stoljeća Crkva naviješta tu poruku svima, bez straha pred progonima, poteškoćama, naporima razne vrste da bi navijestila tajnu života, razlog svoje neizrecive radosti: Isus, Gospodar života bio je mrtav, a sada živi.
Uskrs je središte naše vjere: Isus, Očev vječni Sin, sa svojim uskrsnućem objavljuje da čovjek, povijest i svemir nisu određeni kako bi završili u ništavilu, nego da uskrsnu na novi život. To je stvarnost koju si ne možemo pravo predstaviti, ali koju naziremo u uskrsnulom i proslavljenom Isusovom tijelu.
Naša je budućnost određena za vječnost kako ispovijedamo u Vjerovanju: Vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni. Za kršćanina koji svoju smrt sjedinjuje sa smrću Kristovom, smrt je kao odlazak Kristu i ulazak u vječni život.
Svjetlo Uskrsnuća ne obasjava samo budućnost i život poslije smrti, nego i našu sadašnjost. Bog je u našim očima zapalio iskru koja omogućuje promatranje svijeta njegovim pogledom i življenje u njegovom otajstvu.
Kao Crkva, zajednica smo uskrsnulih koji grade novi svijet u solidarnosti, nasuprot sebičnosti. Na taj način urastamo u križ sebedarne ljubavi. Slaviti Uskrs znači ljubiti Kristovom ljubavlju.

4. Isus je za sebe rekao da je “Put, Istina i Život”. Time je, na sažet način, izrekao otajstvo Uskrsa. Svetkovina Uskrsnuća pokazuje kako Bog ulazi u naše živote te naš život povezuje sa svojim životom kako bismo postali jedno s njim. U zajedništvu smo zbog Krista u nama, koji je nadvladao svaku ljudsku udaljenost (usp. Ef 2, 13).
No, ni otajstvo Uskrsnuća nije lišeno osporavanja. Posijano zrnje Božje svjetlosti suočava se sa zrnjem sumnja koje donose plodove razjedinjenosti, tjeskobe i očaja. Početna laž kojoj je čovjek povjerovao neprestano traži okretanje od Boga.
Noć Kristova uskrsnuća daruje svjetlo zapaljeno iskrom ljubavi koju Golgota nije mogla utrnuti. Svijet je obasjan novim sjajem i nama su darovane oči vjere. Pred nama se, doduše, nalazi mnoštvo znakova smrti, ali mi vidimo život i prepoznajemo odjeke nade.
Žene i učenici su, dolazeći na Isusov grob na uskrsno jutro, morali ući u grob i još se jedanput suočiti sa znakovima smrti, ali im je vjera progovorila o Živome i uvela ih u neraskidivo zajedništvo s Njim. Pred svakidašnjim suočenjem sa smrću mi znamo da se Uskrs događa po djelima ljubavi, po Riječi i lomljenju kruha – Euharistiji, po znakovima zajedništva koji progovaraju Mariji Magdaleni i učenicima koji su trčali prema Isusovom grobu te nam posvjedočili da je On uskrsnuo, da je živ i među nama prisutan.
Zajedno u Kristu geslo je pod kojim pripremamo skori pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj, 4. i 5. lipnja ove godine. I u toj pripremi iskušavani smo događajima koji nas žele skrenuti s puta Istine i Života.
Stoga vas, draga braćo i sestre, pozivam da ne zaboravite moliti za naše zajedništvo i čuvati ono od čega istinski živimo kao obitelji, kao Crkva i kao hrvatski narod. Molite Duha ljubavi i radosti da nam udijeli svoju snagu, da se ne bojimo svoje nemoći, nego da se oslanjamo i pouzdajemo u Božju svemoć. Tomu smo bili toliko puta svjedoci u svojoj povijesti. Sve vas, dragi vjernici, pozivam na zajedništvo i susrete sa Svetim Ocem tijekom njegovog predstojećeg pohoda Zagrebu.
Mi znamo da smo zajedno u Kristu i zato radosno slavimo Uskrsnuće. Vama i vašima i svima koji su povezani s nama putem elektronskih medija želim: Sretan Uskrs!