1. “Ako danas glas Gospodnji čujete, ne budite srca tvrda!” U duhu nam odzvanja ovaj liturgijski poziv dok danas, na srijedu Pepelnicu, započinje korizmeni hod. On će nas dovesti do Vazmenoga trodnevlja, živog spomena muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova, središta otajstva našega spasenja.
Sveto korizmeno vrijeme koje je kršćanski puk oduvijek snažno doživljavao, doziva nam u pamet drevne biblijske događaje poput četrdesetdnevnog općeg potopa, priprave za savez što ga je Bog sklopio s Noom, četrdesetdnevnog hoda Izraela kroz pustinju prema obećanoj zemlji, četrdesetdnevnog Mojsijeva boravka na brdu Sinaju gdje je primio od Jahve ploče Zapovijedi. Korizmeno nas razdoblje poziva proživjeti s Isusom četrdeset dana koje je proveo u pustinji, moleći i posteći, prije negoli je započeo s javnim djelovanjem, koje će doseći svoj vrhunac na Kalvariji sa žrtvom na križu, konačnom pobjedom nad grijehom i smrću.

2. “Sjeti se da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.” Uvijek je vrlo rječit obred pepeljenja, koji se danas ponavlja, i dojmljive su riječi koje ga prate. U svojoj jednostavnosti on doziva u pamet prolaznost zemaljskog života: sve prolazi i mora umrijeti. Mi smo putnici na ovome svijetu, putnici koji ne smiju zaboraviti svoj pravi i konačni cilj: Nebo. Ako smo doista prah i u prah ćemo se pretvoriti, ipak sve ne završava. Čovjek stvoren na sliku i priliku Božju jest za vječni život. Tom životu je Isus, umrijevši na križu, otvorio pristup svakome ljudskom biću.
Cijelo bogoslužje srijede Pepelnice pomaže nam staviti u središte tu temeljnu vjersku istinu i potiče nas poduzeti odlučan put osobne obnove. Moramo promijeniti način mišljenja i djelovanjem upirući pogled u lice raspetoga Krista i učinivši od njegova Evanđelja svakodnevno pravilo života. “Obratite se i vjerujte Evanđelju”: neka to bude naš korizmeni program, dok ulazimo u molitveno ozračje osluškivanja Duha.

3. “Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, ali je tijelo slabo” (Mt 26,41). Prepustimo se vodstvu tih Gospodinovih riječi, u odlučnom naporu obraćenja i duhovne obnove. U životu se svakog dana izlažemo opasnosti da nas zaokupe poslovi i materijalni interesi. Korizma je pogodna prilika za buđenje prave vjere, za spasonosno obnavljanje odnosa s Bogom i za velikodušnije evanđeosko zauzimanje. Sredstva koja su nam na raspolaganju uvijek su ista, ali za njima moramo ovih dana snažnije posegnuti: molitva, post i pokora, također milostinja, to jest dijeljenje s potrebitima onoga što posjedujemo. Riječ je o osobnom i zajedničkom isposničkom hodu koji je ponekad osobito težak zbog sekulariziranog društva koje nas okružuje. Ali upravo zbog toga napor mora biti snažniji i odlučujući.
“Bdijte i molite.” Ako ta Kristova zapovijed vrijedi u svako doba, izgleda da je rječitija i prodornija na početku korizme. Prihvatimo je s poniznom poučljivošću. Raspoložimo se provesti je u praktične čine obraćenja i pomirenja s braćom. Samo tako vjera jača, nada se učvršćuje, a ljubav postaje načinom života kojim se vjernik odlikuje.

4. Plod tako hrabroga isposničkog puta ne može ne biti veća otvorenost potrebama bližnjega. Tko ljubi Gospodina ne smije imati zatvorene oči pred osobama i narodima iskušavanima patnjom i bijedom. Razmatrajući lice raspetoga Gospodina, kako ga ne prepoznati i ne služiti mu u onome tko je u boli i napuštenosti? Sam Isus koji nas poziva s njim bdjeti i moliti, traži od nas također da ga ljubimo u svojoj braći, podsjećajući nas da svaki put: “Meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće” (Mt 25,40). Plod snažno proživljene korizme bit će stoga veća i sveobuhvatnija ljubav.
Marija, primjer poučljivog osluškivanja glasa Duha, neka nas vodi na tom pokorničkom putu koji danas započinjemo. Neka nam pomogne obogatiti se svim mogućnostima koje nam Crkva nudi kako bismo se mogli dostojno pripraviti za slavlje vazmenoga otajstva.