Freetown, (IKA) – U svega nekoliko mjeseci, od sredine 2001. do početka 2002., u Sierra Leoneu svojim se domovima vratilo oko 10.000 djece vojnika. Nakon dramatičnog sukoba u kojem je poginulo 50.000 ljudi, stotinjak tisuća ljudi je prognano, a na tisuće djece prisilno zavojačeno, g. 2001. u toj je afričkoj zemlji zavladao teško stečeni mir, koji se sada nastoji učvrstiti. U svibnju ove godine održani su izbori, a proteklog je mjeseca s radom započelo Povjerenstvo za istinu i pomirenje i posebni Kazneni sud, tijela koja su poduprli Ujedinjeni narodi te brojne tamošnje društvene i građanske ustanove i skupine. Kako bi osvijetlio povijest Sierra Leonea, uzroke rata i perspektive mira Talijanski Caritas i Caritas Milanske nadbiskupije objavili su ovih dana knjigu “Ne zovi me vojnikom”. Knjiga je nastala na temelju pothvata koji Caritas biskupije Makeni u Sierra Leoneu, uz potporu Talijanskog Caritasa, vodi od svibnja 2001. za skrb djece nekadašnjih vojnika. Knjiga donosi potresna svjedočanstva dječaka i djevojčica iz Sierra Leonea koju su pobunjenici prisilno vojačili, često i u vrlo ranoj dobi.
Biskupijski Caritas Makeni u Sierra Leoneu već je niz godina posvećen prihvaćanju, materijalnoj i psihološkoj pomoći i ponovno uključivanju u društvo djece vojnika. U pothvat je uključeno 5.000 djece, a u njega je u razdoblju od listopada 2001. do listopada 2002. uloženo 300.000 eura. Od polovice protekle godine Caritas Makeni, usporedo s procesom razvojačenja djece, podigao je u nekoliko mjesta na sjeveru zemlje centre za prihvat i rehabilitaciju djece vojnika. Osnovao je također službu za traženje i ponovno uključenje u obitelji, ali također materijalnu, psihološku i pravnu pomoć obiteljima.