Predraga braćo i sestre!
1. U nedavnom apostolskom pismu Dies Domini upozorio sam, među ostalim, da nedjelja, osim što ima biti dan opuštenosti i odmora, treba biti dan radosti i solidarnosti.
Dan radosti! Može li se radost programirati? Nije li to osjećaj koji ovisi o radosnim ili žalosnim životnim prilikama? Doista, prava se kršćanska radost ne ograničava na neizvjesni osjećaj: njezin je temelj u ljubavi koju je Bog očitovao u smrti i uskrsnuću svoga Sina. Ta nam sigurnost pruža duboki razlog za življenje i nadanje. Sveci svjedoče svojim životom da se može iskusiti nutarnja radost čak i u tjelesnoj i duševnoj patnji, kad smo svjesni da smo obavijeni ljubavlju Božjom.
Nedjelja je prikladan dan da nam pomogne otkriti duboke korijene radosti.
2. S druge strane, istinska radost ne smije ostati samo osobno iskustvo. Nedjelja treba postati za vjernika, kao i za kršćanske obitelji, dan u kojem se snažnije doživljava zajedništvo s bližnjim, idući ususret onima koji se, iz jednog ili drugog razloga, nalaze u nevolji.
Tako nedjelja postaje dan podjele osjećaja.
Pozvati na ručak osamljenu osobu, ponuditi nužno obitelji kojoj je to potrebno, posjetiti bolesnika ili zatvorenika, posvetiti malo vremena onome koji prolazi kroz teške trenutke: eto nekih od tolikih mogućih stvarnih načina da se nedjelja učini danom solidarnog bratstva.
Tako življen dan Gospodnji, osim što je potpuno vrednovan, očituje se i kao dies hominis, dan čovjekov, jer po njemu raste naša čovječnost.
3. Neka nam Presveta Marija pomogne shvatiti važnost takvog življenja dana Gospodnjega. Osobito nam je u jučerašnjem evanđeoskom odlomku, na svetkovinu Marijina uznesenja dušom i tijelom na nebo, bila istaknuta spremnost kojom je Djevica, nakon što je u svojoj utrobi začela Isusa, krenula rođakinji Elizabeti da joj bude na pomoći i da podijeli s njom radost Božjih dobročinstava (usp. Lk 1,39-56).
To su isti osjećaji koje mora imati svatko tko susreće Krista u euharistiji. Misa se ne zatvara među crkvene zidove: ona je izvor preobrazbe svakodnevnog života, ona je “poslanje”, slanje za navještaj i istodobno slanje za djelatnu ljubav.

Nakon molitve Anđelova pozdravljenja Papa je dodao:
Jučer je radosna svetkovina Uznesenja Marijina bila obavijena u crno novim teškim atentatom u Sjevernoj Irskoj.
Još jednom slijepo nasilje nastoji omesti teški put mira i početak djelatnog suživota koji razboritost većine smatra mogućim.
Molimo za vječni pokoj onih koji su izgubili život na tako tragičan i bezuman način te utješni Božji blagoslov za brojne ranjene, za ožalošćene obitelji i sve one koji se i dalje uzdaju u dijalog i sporazum.
Dragoj Irskoj želim da osobe dobre volje ne dopuste da ih obuzme nasilje i da znaju trajno ustrajati u ostvarenju onog mirnog suživota o kojem ovisi budućnost zemlje.