Tordinci, (IKA) – Deveta nedjelja kroz godinu, 6. ožujka, u župi Presvetoga Trojstva u Tordincima bila je posvećena svećeničkim zvanjima. Večernje misno slavlje na tu nakanu predvodio je i propovijedao prefekt Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu mo Ivo Andrić. Koncelebrirali su Nedjeljko Pintarić, Anto Pavlović, Petar Čorkula i Paul Karim, misionar iz Sierra Leonea. Mo Andrić u homiliji je pozvao vjernike da se mole za svećenike i bogoslove kako bi “bili ljudi koji će prepoznati Krista kao pravi temelj za zdrav život”. Na misi su pjevali đakovački bogoslovi.
U prigodi Nedjelje svećeničkih zvanja nakon misnoga slavlja u crkvi je upriličeno predstavljanje knjige “Velečasni Marko Majstorović” autora domaćega župnika Marka Bubala. O knjizi koja sadrži priloge istraživanju života i djelovanja vlč. Marka Majstorovića, a koju je uredio Anto Pavlović, u prepunoj crkvi govorili su Nedjeljko Pintarić, direktor Glasa Koncila i sunakladnik izdanja knjige, Vinko Ivić, umirovljeni profesor iz Osijeka, dr. Mato Artuković iz Slavonskoga Broda, recenzent i stručni konzultant knjige, Ivan Varoščić, župnik župe mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji i dekan Županjskoga dekanata, s. Lidija Vuksanović, profesorica hrvatskog jezika i pedagogije te lektorica knjige, i sam autor vlč. Marko Bubalo.
Direktor Pintarić je, govoreći o vlč. Majstoroviću, među ostalim, rekao: “Vlč. Marko bio je jednostavan, istinski svećenik, prijatelj, brat. Bio je onaj koji je uvijek tražio načina da pomogne, da da onaj prvi znak nade svakome koji je od njega nešto tražio. Glas Koncila ima mnogo toga zahvaliti vlč. Marku Majstoroviću jer počeci Maloga koncila upravo proizlaze iz njegovih aktivnosti. Bio je uistinu verziran kako širiti radosnu vijest.” Istaknuo je također kako je autor Bubalo “učinio veliki mozaik različitih događanja iz Markova života, iz kojih se ne iščitava samo njegova biografija, nego i mnoštvo odnosa kako između Crkve i društva, tako i u samom društvu, između različitih institucija u Crkvi, a sve to daje onu istinsku sliku koju želimo uvijek čuvati u svojem spomenu da je ponajprije riječ o svećeniku široka srca, otvorenog za svakoga čovjeka.”
Prof. Ivić je o vlč. Majstoroviću, među ostalim, rekao: “Bio je skroman. Živio je ponizno. Znao je da mora podizati Crkvu na način da se približi vjernicima i stoga ih neumorno obilazi, čak ponekad bos, na konju, ali i na famoznom biciklu. Padao je i padao i uvijek se uzdizao. Okupljao je ministrante, a znao je i kako je obitelj ključna u životu, posebice mladih. Stoga radi s obitelji, odlazi i pokuša ih uzdići. Cijeli njegov životni radni vijek u Crkvi bit će posvećen intenzivno gradnji, djeci, obitelji i mladeži.”
“Vlč. Marko Bubalo predstavio nam je jednoga velikoga svećenika. Taj je čovjek volio svoje svećeničko zvanje, Katoličku Crkvu kojoj je pripadao svim srcem i taj je čovjek volio svoj hrvatski narod kojemu je bio odan i služio mu svim srcem”, rekao je, među ostalim dr. Artuković, dodajući: “Malo je knjiga koje svećenik posvećuje svećeniku. Ako hoćemo Katoličku Crkvu kao uglednu instituciju, onda molim vas svećenike da svoje intelektualne sposobnosti upotrijebite u povijest pa slijedite vlč. Marka Bubala.”
Veliki prijatelj vlč. Majstorovića vlč. Varoščić podsjetio je na njegove riječi: “Ja sam bager i buldožer koji ruje, kopa, čisti teren. Poslije mene doći će drugi koji će na očišćenom terenu graditi.” Vlč. Varoščić rekao je kako je u toj izjavi puno proročkoga duha i proročkoga smisla i nastavio: “Mnoge su se kasnije akcije pokretale po našim župama zahvaljujući tom bageru, buldožeru. Preporučio bih da molite za svećenike kako bi bili poput svećenika kao što je bio vlč. Marko Majstorović.”
Predstavljačica s. Lidija, kojoj je vlč. Majstorović predavao vjeronauk, a potom i poslao u samostan karmelićanki, među ostalim, rekla je: “Već u samom izricanju vlč. Marko, kako smo ga najčešće nazivali, očituje se poštovanje i privrženost s kojom smo mu pristupali. Ono što imamo u ovoj knjizi smatram da je samo naznaka zbira Markovih životnih trenutaka i ostvarenih aktivnosti. Vjerujem da će ova knjiga probuditi mnoga sjećanja i uvjetovati prikupljanje novih svjedočanstava svih onih koji su Marka poznavali.” Prateći njezinu formaciju vlč. Majstorović joj je napisao 112 pisama od kojih je dio darovala autoru za knjigu. Svoj govor s. Lidija završila je riječima vlč. Marka: “Podnoseći patnje i boli i ljubeći čovjeka, uzvratimo ljubav ljubavi koja je tako malo ljubljena.”
Vlč. Bubalo također je podsjetio što je zapisao vlč. Majstorović: “Molio sam milost mučeništva, ali mi Gospodin nije udijelio.” Svoje kratko obraćanje završio je riječima: “Vi možete ovdje biti župnik 500 godina, ali nikada nećete biti vlč. Marko Majstorović. To je nemoguće i dobro je da je tako. Ja sam samo Marko Bubalo.” Tijekom predstavljanja bili su prikazani isječci iz dokumentarnoga filma “Slavonski dobrotvor” autora Krunoslava Tomaševića. Inače, DVD je sastavni dio knjige.
Svečanom ugođaju predstavljanja knjige pridonijeli su đakovački bogoslovi; violinisti Sara Sertić i Matej Magdić iz Vinkovaca, Josipa Sabo iz Tordinaca, KUD “Lela i Vladimir Matanović” iz Antina, Muška pjevačka skupina “Paorija” iz Tordinaca, sopranistica Marina Kozina iz Nuštra uz klavirsku pratnju Tamare Krajnović, prof. i sopranistica Marijana Matijević iz Osijeka uz klavirsku pratnju Eve Kirchmayer Bilić iz Zagreba.
Na misnom slavlju i predstavljanju knjige bio je, među ostalim, velik broj domaćih vjernika kao i vjernika iz filijala župe Tordinci, velik broj gostiju iz Slavonskoga Broda, Osijeka, Vinkovaca, Zagreba, Pećuha, svećenici i nećaci vlč. Majstorovića. Nakon predstavljanja upriličen je svečani domjenak u Pastoralnom centru “Blaženi Alojzije Stepinac”.