Neizvjesna sudbina hrvatskih franjevaca u Ruandi
Priopćenje ruandskog franjevačkog provincijala o zbivanjima u toj ratom zahvaćenoj zemlji, u kojoj su u životnoj pogibelji katolički svećenici i redovnice, od kojih su mnogi zvjerski pobijeni
Zagreb, 22. 4. 1994. (IKA) – Franjevački provincijalat Sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem na Kaptolu 9 u Zagrebu, dostavio nam je priopćenje koje je iz Nairobija poslao fra Giacomo Bini, franjevački provincijal u Ruandi, a u kome se govori i o članu franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Vjeki Ćuriću.
“Draga braćo, naša franjevačka obitelj u Ruandi doživjela je bolnu kušnju.
Usprkos ratu i etničkim pokoljima u Kigali i u cijeloj zemlji, sva su naša braća htjela ostati uz svoj narod, u selima. Na povratku svojoj kući u ponedjeljak 18. travnja, ubijen je pred zaprepaštenim očima fra Francoisa-Regisa Finea, fra Francesca Bonuccija i druge dvojice Ruanđana fra Georges Gashugi. Fra Georges se pripremao na svečane zavjete za koji mjesec: položit će ih u nebu u ruke sv. Franje i u nazočnosti svih svetih te franjevačkih mučenika.
Prošle noći, 20. travnja, primili smo ovdje u Nairobiju, nakon strašnih nezgoda sestre klarise: s. Jozefinu, s. Pacifiku, s. Miriam, s. Maksimilijanu, s. Rozalinu (brazilsku novakinju), fra Francois Regisa i fra Francesca Bonuccija. Bilo je nemoguće izvesti iz sela ostale klarise i ostalu ruandsku braću. Sestre i braća stranci nisu ovih posljednjih dana mogli nikako pomoći drugima; i vojnici OUN-a su ih prisilno smjestili u svoj posljednji zrakoplov koji je izlazio iz Ruande. Sada su mjesne klarise zajedno s trojicom naše braće u Butare, u praznoj kući karmelićana, dok su još četvorica naše braće u franjevačkoj kući u Mbazi, 5 km od Butare, gdje nastavljaju pomagati svojim ljudima, usprkos općem pokolju koji se sprovodi na tom području. Bog zna što će biti!
Ništa pak ne znamo – već više od 5 dana – o sudbini fra Vjeke Ćurića i fra Darijusa Stepinskoga koji rade u našoj župi u Kivumu, Gitamara.
Molimo za našu braću i sestre, molimo za mir”.