Neka se čovječanstvo ne usteže prihvatiti Krista!

“Evo, javljam vam veliku radost… Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin” (Lk 2,10-11). Noćas smo ponovno slušali ove anđelove riječi upućene pastirima, te smo opet proživjeli ozračje one svete noći, betlehemske noći, kada je Sin Božji postao čovjekom, te je – rodivši se u siromašnoj špilji – započeo svoje prebivanje među nama. Na ovaj svečani dan odjekuje taj anđelov navještaj, a to je poziv i nama, muškarcima i ženama trećega tisućljeća, da prihvatimo Spasitelja. Neka se današnje čovječanstvo ne usteže primiti ga u svoje domove, gradove, narode i u svaki kutak zemlje! Istina, tijekom nedavno završenoga tisućljeća, a osobito posljednjih stoljeća, ostvaren je toliki napredak na polju tehnike i znanosti; velika su materijalna sredstva kojima danas možemo raspolagati. Čovjek tehnološkoga doba u opasnosti je, međutim, da postane žrtvom samih uspjeha svoje inteligencije i rezultata svojih djelatnih sposobnosti, ako se prepusti duhovnoj obamrlosti i praznini srca. Stoga je važno da otvori svoj um i svoje srce Kristovu rođenju, događaju spasenja koji je sposoban utisnuti obnovljenu nadu u život svakog ljudskog bića.
“Probudi se čovječe, je Bog je za tebe postao čovjekom” (Sveti Augustin, Govori, 185). Probudi se, čovječe trećega tisućljeća! Na Božić Svemogući postaje djetetom te mu je potrebna pomoć i zaštita. Način na koji je on Bog potresa naše viđenje toga kako biti čovjek; njegovo kucanje na naša vrata nas potiče, traži da se uključi naša sloboda i traži da ponovno promislimo o svome odnosu prema životu i prema načinu kako ga shvaćamo. Suvremeno doba često se predstavlja kao neko buđenje iz sna razuma, kao dolazak svjetlosti čovječanstva koje izranja iz razdoblja tame. Bez Krista, međutim, svjetlo razuma nije dovoljno kako bi prosvijetlilo čovjeka i svijet. Stoga evanđelje na dan Božića kaže: “Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet” (Iv 1,9). U tome više no ikada odjekuje navještaj spasenja za sve. “U otajstvu utjelovljene Riječi otajstvo čovjeka nalazi pravo svjetlo” (konstitucija Gaudium et spes, 22). Crkva neumorno ponavlja ovu poruku nade, što je potvrđuje II. vatikanski sabor zaključen prije četrdeset godina.
Suvremeni odrasli čovječe, koji si ponekad ipak slab svojim razmišljanjem i voljom, dopusti da te betlehemsko Djetešce uhvati za ruku; ne boj se, imaj povjerenja u Njega! Životvorna snaga svjetla ohrabruje te da se zauzmeš u izgradnji novoga svjetskoga poretka, utemeljenoga na pravednim etičkim i ekonomskim odnosima. Neka njegova ljubav vodi narode te im rasvijetli zajedničku svijest da su “obitelj” pozvana na ostvarivanje odnosa povjerenja i međusobnoga podržavanja. Ujedinjeno čovječanstvo moći će se suočiti s tolikim zabrinjavajućim problemima sadašnjega trenutka: s prijetnjom terorizma u uvjetima ponižavajućega siromaštva u kojima žive milijuni ljudi, sa širenjem oružja dok su prisutne pandemične bolesti i zagađivanje okoliša koje dovodi u opasnost budućnost planeta.
Bog koji je postao čovjekom iz ljubavi prema čovjeku, neka pomogne sve koji u Africi rade u korist mira i cjelovitoga razvoja, suprotstavljajući se bratoubilačkim ratovima, kako bi ojačale političke promjene koje su još uvijek krhke, te se tako očuvaju temeljna prava onih koji se nalaze u tragičnim humanitarnim uvjetima, kao što je to u Darfuru i drugim dijelovima središnje Afrike. Neka potakne latinskoameričke narode da žive u miru i slozi. Neka ulije odvažnost ljudima dobre volje koji djeluju u Svetoj zemlji, u Iraku i u Libanonu, gdje prvi znaci nade, koji ne nedostaju, čekaju svoju potvrdu u iskrenim i mudrim djelima. Neka potpomogne procese dijaloga na Korejskom poluotoku i drugdje u azijskim zemljama, kako bi se, nadišavši opasne podjele, u prijateljskom duhu došlo do dosljednog zaključenja mira, toliko priželjkivanoga među stanovništvom.
Na Božić naša se duša otvara nadi motreći božansku slavu skrivenu u siromaštvu jednoga Djetešca povijenoga i položenoga u jaslice: to je Stvoritelj svijeta, sveden na nemoć novorođenčeta! Prihvatiti ovaj paradoks, paradoks Božića, znači otkriti Istinu koja oslobađa, Ljubav koje preoblikuje postojanje. U Božićnoj noći, Otkupitelj postaje jedan od nas, kako bi bio naš pratitelj na opasnim putovima povijesti. Prihvatimo ruku što nam je On pruža: to je ruka koja nam ništa ne želi oduzeti, već samo dati.
S pastirima ulazimo u betlehemsku nastambu pod ljubaznim pogledom Marije, koja je tihi svjedok čudesnoga rođenja. Neka nam Ona pomogne da dobro proživimo Božić; neka nas pouči da u srcu čuvamo otajstvo Boga, koji je za nas postao čovjekom; neka nas povede da u svijetu svjedočimo njegovu istinu, njegovu ljubav i njegov mir.