Draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, braćo i sestre!
Božić je događaj i događanje. On se dogodio u povijesti prije 2015 godina, ali se i danas događa. Bog je želio i želi živjeti s nama ljudima. Želio je biti jedan od nas, želio je zapravo biti u svakome od nas, želio je biti u svakom čovjeku. Ljudsko i božansko ujedinjuje se u čovjeku kao najizvrsnijem Božjem stvorenju. Kako se to dogodilo u jednom trenutku povijesti, opisuje nam sveti Luka, evanđelist Isusova djetinjstva. Josip i Marija bili su na putu u judejskom gradu Betlehemu.
I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. (Lk 1,6-7)
Za Sina Božjega, već u času dolaska na ovaj svijet nema mjesta među ljudima. Stanovnici Betlehema imaju drugog posla i nemaju ni oka ni srca za trudnu ženu. Možda joj prigovaraju zašto je išla na put kad je znala da je pred porodom?! Tko će se sada brinuti za novorođenče?! Zar nemamo dosta svojih briga i svojih poslova?!
Sveti Ivan taj događaj opisuje već teološkim rječnikom.
Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja. (Iv 1,9-12)
To je sudbina Sina Božjega kroz svih ovih dvadeset stoljeća života Crkve. Neki ga prepoznaju i prihvaćaju, neki ne žele o tome uopće razmišljati, neki će i u ovo naše vrijeme reći kako su to izmišljotine kojima se zavodi ljude. Neki će pak iz svega toga nastojati napraviti dobar biznis. „Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet” – svjetlo je tu. I upravo naši rasvijetljeni gradovi i sela u ovo adventsko vrijeme poručuju nam da otvorimo oči vjere kako bi to svjetlo rasvijetlilo naše srce i naš razum. Ne smijemo dopustiti da nas ovo blještavilo zaslijepi te nećemo ništa vidjeti i ostat ćemo među onima koji ga nisu primili. „K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše.” Možda ćemo biti kao stanovnici Betlehema i nećemo ga prepoznati u svojim bližnjima, u čovjeku u potrebi i nevolji. I upravo zato nas papa Franjo poziva u Jubilejskoj godini da u Isusu Kristu prepoznamo Boga koji želi biti s nama i među nama. Želi živjeti i u ovom našem svijetu, u našim obiteljima, u našem rastrganom i podijeljenom društvu. Posebno želi biti među ljudima gdje je najteže, gdje su gladni, obespravljeni, prognanici, bolesni, umirući, gdje ljudi trpe nepravdu, gdje su odbačeni i razočarani zbog raznih nepravdi koje doživljavaju. Želi biti među ljudima koji su željni prijateljske blizine, utjehe, razumijevanja. Zato papa Franjo već u prvim rečenicama bule u kojoj najavljuje Izvanredni jubilej milosrđa kaže: Lice milosrđa nebeskog Oca je Isus Krist. Otajstvo kršćanske vjere kao da je sažeto u tim riječima. Milosrđe je postalo živo, vidljivo i dosegnulo svoj vrhunac u Isusu iz Nazareta. (Br. 1)
I u naše vrijeme Bog se objavljuje u Isusu Kristu. Stoga radosno dočekajmo blagdan njegovog dolaska – Božić. Neka se i po nama pokaže lice milosrđa Boga našega. Tada će nam Božić biti sretan i blagoslovljen što Vam od srca želi Vaš biskup.

+ Josip Mrzljak
varaždinski biskup