Kateheza br. 54 – Neka svi narodi slave Gospodina
Uvodno biblijsko čitanje – Ps 66,2-4.7-8
“Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, / obasjao nas licem svojim, / da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, / svi puci tvoje spasenje!… / Zemlja plodom urodila! / Bog nas blagoslovio, Bog naš! / Bog nas blagoslovio! / Neka ga štuju svi krajevi svjetski!”.

1. Maločas je iznova odjekivao glas drevnog psalmista koji je Gospodinu uzdigao radosnu pjesmu hvale. To je kratak i sažet tekst, koji se međutim širi do beskrajnih obzora, sve dotle dok u idealnoj perspektivi ne zahvati sve narode na zemlji.
Ta univerzalna otvorenost odražava vjerojatno proročki duh razdoblja koje je uslijedilo nakon babilonskog izgnanstva, kada se željelo da Bog i strance dovede na svetu goru kako bi se ispunili radošću. Njihove žrtve i paljenice bi bile ugodne, jer bi hram Gospodnji postao “Dom molitve” (Iz 56,7) za “sinove tuđinske”.
I u našem psalmu, 66-om, sveopći zbor naroda je pozvan pridružiti se hvali koju Izrael uzdiže u hramu na Sionu. Dva put se, naime, vraća ova antifona: “Svi narodi neka te slave!” (rr. 4.6).

2. I oni koji ne pripadaju zajednici koju je Bog izabrao primaju od njega poziv: pozvani su, doista, upoznati “put” koji je objavljen Izraelu. Taj “put” je božanski naum spasenja, kraljevstvo svjetla i mira, u čije ostvarenje bivaju uključeni također pogani, pozvani slušati glas Jahvin (r. 3). Rezultat toga pokornog slušanja je strah Gospodnji u “svim krajevima svjetskim” (r. 8). Taj izraz ne znači toliko strah, koliko više klanjateljsko poštivanje vrhunaravnoga i slavnog otajstva Boga.

3. Na početku i u završnom dijelu psalma izražava se ustrajna želja za božanskim blagoslovom: “Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim… Bog nas blagoslovio, Bog naš! Bog nas blagoslovio!”. Lako je u tim riječima čuti odjek glasovitoga svećeničkog blagoslova koji se, u Božje ime, učilo od Mojsija do Arona i potomaka svećeničkog plemena: “Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!” (Br 6,24-26). Ipak, prema psalmistu, taj blagoslov izliven na Izraela bit će poput sjemena milosti i spasenja koje će biti položeno u tlo čitavog svijeta i povijesti, spremnog niknuti i postati procvjetalo stablo. U mislima se javlja i obećanje koje je Gospodin dao Abrahamu na dan njegova izabranja: “Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov… sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati” (Post 12,2-3).

4. U biblijskoj tradiciji jedan od vidljivih učinaka božanskog blagoslova je dar života, plodnosti i rodnosti. U našem se psalmu stavlja izričit naglasak na tu konkretnu stvarnost, dragocjenu za život: “Zemlja plodom urodila!” (r. 7). Ta je tvrdnja potaknula stručnjake da psalam povežu sa zahvalnim obredom za obilnu žetvu, znak božanske naklonosti i svjedočanstvo ostalim narodima o Gospodinovoj blizini Izraelu. Ista je rečenica privukla pozornost crkvenih otaca, koji su sa zemljoradničkog obzora prešli na područje simbola. Tako je Origen taj redak primjenjivao na Djevicu Mariju i euharistiju, to jest Krista koji dolazi iz cvijeta Djevice i postaje plod tako da se može jesti. U tom pogledu “zemlja je sveta Marija, koja dolazi iz naše zemlje, iz našeg sjemena, iz ovog blata, iz ovog mulja, od Adama”. Ta je zemlja dala svoj plod: ono što je izgubila u raju, to je ponovno pronašla u Sinu “Zemlja je dala svoj plod: prvo je iznjedrila cvijet… zatim je taj cvijet postao plod, da bi ga mogli jesti, da bi mogli jesti njegovo tijelo. Želite znati što je taj plod? To je Djevac iz Djevice, Gospodin iz službenice, Bog iz čovjeka, Sin iz Majke, plod iz zemlje” (74 Omelie sul libro dei Salmi; Milano 1993., str. 141).

5. Zaključimo riječima sv. Augustina iz njegova komentara na taj psalam. On poistovjećuje plod koji je niknuo na zemlji s novošću koja se rađa u ljudima zahvaljujući Kristovu dolasku, s novošću obraćenja i plodom hvale Bogu.
Doista “zemlja je bila puna trnja”, tumači on. Ali “se približila ruka onoga koji iskorijenjuje, približio se glas njegova veličanstva i njegova milosrđa; i zemlja je počela veličati. Sada zemlja daje svoj plod”. Jamačno, ne bi dala svoj plod “da prvo nije bila natopljena” kišom, “da nije prije s neba došlo Božje milosrđe”. No, već sada promatramo zreli plod Crkve zahvaljujući propovijedanju apostola: “Šaljući zatim kišu po svojim oblacima, to jest po apostolima koji su navijestili istinu, još obilnije zemlja daje urod svoj; i ta je ljetina već ispunila čitavu zemlju” (Esposizioni sui Salmi; II, Rim 1970., str. 551).

Apel za mir
S afričkog kontinenta, koji je već teško kušan nesrećama i sukobima, nastavljaju stizati uznemirujuće vijesti vezane uz Obalu Bjelokosti, koja je dovedena u opasnost da temeljno dobro mira bude izloženo pogibelji. Pozivam vas da se ujedinite s mojom molitvom, da Gospodin svima nadahne naume pomirenja i podupre napore međunarodne zajednice, osobito Afričke Unije, upravljene pospješivanju dijaloga.