Dubrovnik, (IKA) – “Progonstvo i mučeništvo nisu činjenice samo davne prošlosti, nego stalna stvarnost kršćanstva”, istaknuo je u propovijedi u dubrovačkoj katedrali 21. listopada predsjednik Hrvatske biskupske konferencije đakovačko-osječki nadbiskup dr. Marin Srakić na misi u sklopu 39. redovitog zasjedanja HBK koje se ovih dana održava u Dubrovniku.
Nadbiskup Srakić je citirao slugu Božjega papu Ivana Pavla II. koji je napisao: U našem stoljeću ponovno imamo mučenike, često nepoznate, gotovo “nepoznate borce” velike stvari Božje. Koliko je moguće ne smiju se izgubiti njihova svjedočanstva. Zato je Papa pozvao: “Potrebno je da mjesne Crkve učine sve da ne puste zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo, prikupljajući potrebnu dokumentaciju”. Njihovo se svjedočanstvo ne smije zaboraviti. Ta izuzetna žetva mučenika dvadesetog stoljeća, možda najveća nakon prvih stoljeća kršćanstva, svijetli kao znak nade jer svjedoči vitalnost Crkve, koja se rađa iz te evanđeoske žetve. Ti pravi mučenici svjetlo su za Crkvu i za čovječanstvo.
“Mnogi ljudi, muškarci i žene, stradali su kao žrtve nacizma i nacionalizma, fašizma i komunizma, tih zatornih totalitarističkih sustava, u kojima ljudska osoba nije imala nikakve vrijednosti. I to ne samo zbog svog političkih uvjerenja, nego i zbog vjere”, kazao je nadbiskup Srakić i dodao: “Parlamentarna skupština Vijeća Europe, na zasjedanju u Strasbourgu, 25. siječnja 2006. godine, osudila je nacističke zločine i zločine komunističkog režima, istaknuvši da je i komunistički režim gazio ljudska prava, pojedinačnim i masovnim zločinima, smaknućima, usmrćivanjima u koncentracionim logorima, izgladnjivanjima, deportacijama, mučenjima, robovskim radom i drugim oblicima psihičkog masovnog terora”. Crna i crvena boja se razlikuju, ali im je korijen isti. Klice koje su urodile totalitarizmom (logorima s jedne i gulazima s druge strane) iznikle su iz istog tla koje sadrži jedan sastojak koji je snažniji od drugih, a to je odbacivanje (biblijskog) Boga koji se objavio koji je zamijenjen s Duhom svijeta, Poviješću, Državom, Rasom, Radničkom klasom, Proletarijatom i Proizvodnjom”, rekao je nadbiskup Srakić. Osvrnuo se i na stoljetne progone Crkve od Petra i Pavla pa sve do dvadesetog stoljeća. Podsjetio je i na statističke podatke koji kažu da u 60 zemalja 225.000 kršćana podnosi progone, a još uvijek oko 160.000 kršćana godišnje izgubi život zbog vjere. Također je progovorio o stradanju hrvatskog naroda koje nije završilo II. svjetskim ratom nakon kojega su se drugi narodi oslobodili terora nacizma i fašizma, a Hrvati su nastavili trpjeti teror komunizma koga su tadašnji vlastodršci nazvali “oslobođenje”. “Nastupilo je vrijeme osvete, nemilosrdne likvidacije. U sačuvanim izvornim dokumentima tadašnjih vlasti nerijetko nailazimo bilješku kao što je ova: Manji dio strijeljan presudom, dok je većina likvidirana bez suda (siječanj 1945.). Likvidirani su i oni koji bi eventualno mogli biti neprijatelji. Iz Komiteta su poručivali: ‘Popovi smetaju!’ (10.10.1944.) Uz popove smetali su intelektualci i ‘kulaci’, svi oni koji su nešto značili u društvu i nešto posjedovali. Deseci tisuća pobijenih opovrgava izjave onih koji govore da su to bili samo rijetki sporadični ekscesi, kao što to neki još uvijek izvan svake pameti pred svijetom uporno tvrde, nego potvrđuju da je riječ o smišljenim i organiziranim likvidacijama”, ustvrdio je nadbiskup. Ipak, pouzdanje, nada i optimizam Crkve leže u tome što se ne oslanja na ljudsku moć, na iskustva povijesti nego isključivo na Krista i njegovo uskrsnuće.
Nadbiskup je protumačio četiri crte crkvenosti zabilježene u Djelima apostolskim, a koje govore o tome kako se prva Crkva postavila kada je bila progonjena. Govorio je o postojanosti u nauku apostolskom, lomljenju kruha, zajedništvu i molitvi. Rekavši kako Crkva kroz molitvu zajednice sve proživljava nadbiskup Srakić je dodao: “Doživljaje nedavne prošlosti II. svjetskog rata i poraća, kao i stradanja u Domovinskom ratu Crkva u nas proživljavala je kroz molitvu. I kad tražimo istinu o prošlosti neka to bude izraz zajednice koja ustraje u molitvi!”
“Nalazimo se Dubrovniku, gradu sv. Vlaha, biskupa i mučenika. Ovaj grad je i sam prošao kroz mučilište. Ovih dana počela je izlaziti na vidjelo istina o stradanjima na Daksi koja je s drugim mjestima stradanja simbol onih događanja koja su unesrećila brojne obitelji u našem narodu koje imaju prava pronaći i pokopati svoje najbliže. Doista, ‘zemlja teške sudbine konačno mora otkriti svoje rane koje će jedino opraštanjem zacijeliti, što dobro znaju potomci ubijenih'”, istaknuo je nadbiskup.
Govoreći o potrebi zatvaranja prošlosti i otvaranja prema sadašnjosti i budućnosti nadbiskup Srakić je kazao: “Prije šezdeset i četiri godine završio je II. svjetski rat. U mnogim zemljama s vremenom se zatvorila zadnja stranica istine o tome ratu, samo kod nas još ne. I mi imamo pravo na istinu, ali ne samo na istinu o prošlosti, nego na istinu o nama sada, na istinu koja odlučuje o nama. Tko smo mi i kako prosuđujemo prošlost i sadašnjost. Ne tražimo istinu radi istine, nego, prema riječima pape Benedikta XVI.: ‘Vjernost čovjeku nalaže vjernost istini koja je, jedina, jamstvo slobode (usp. Iv 8,32) i mogućnosti cjelovitoga ljudskog razvoja’. Želimo živjeti u ljubavi i unutar vlastite zajednice i s drugima, a ‘ljubav blista jedino u istini i samo je u njoj vjerodostojno živjeti. Istina je svjetlo koje ljubavi daje smisao i vrijednost’. Neka povjetarac ili vjetar povijesne istine zatvori još otvorene stranice naše nedorečene crkvene i nacionalne prošlosti, kako bismo mogli živjeti u miru i sa svim ljudima dobre volje graditi mir”, rekao je nadbiskup Srakić.
Duga procesija hrvatskih nadbiskupa i biskupa, svećenika i redovnika, u katedralu Gospe Velike došla je iz crkve Sv. Vlaha, dubrovačkog zaštitnika, a u njoj su sudjelovali i članovi Društva festanjula i Bratstva Presvetog Sakramenta u svečanim odorama. Na misi se okupilo mnoštvo vjernika, pozdravljajući na taj način biskupe i pokazujući radost zbog njihova boravka u gradu. Biskup domaćin Želimir Puljić na početku je pozdravio sve nadbiskupe i biskupe i podsjetio na trenutak kada je u Dubrovnik na festu sv. Vlaha 1992. godine došlo 12 biskupa kao 12 apostola da Dubrovčanima uliju nadu i ohrabrenje. Prisjetio se biskup tih ratnih godina kada je Dubrovnik bio u srcu cijele Hrvatske, rekavši: “Sjećamo se za zahvalnošću hrabrih branitelja, poginulih i živih, iz svih dijelova Lijepe Naše, koji su dane i noći provodili po čukama ovog našeg kamenjara, braneći slobodu naših ognjišta. Sjećamo se milijuna molitelja koji su u Domovini i u inozemstvu vapili tih dana i molili u obiteljima, crkvama, skloništima i svetištima: ‘Pod obranu se tvoju utječemo, o sveta Bogorodice'”. Izražavajući zahvalnost što se zasjedanje HBK održava u Dubrovniku, biskup Puljić obratio se nadbiskupima i biskupima: “Vi ste danas svojim pohodom na otočić Daksu odali osobito priznanje i počast svećenicima i uglednim svjetovnjacima koji su tamo ubijeni prije 65 godina. Hvala vam. Njih ćemo se sjetiti i u ovoj euharistijskoj gozbi. Uključit ćemo i branitelje iz Domovinskog rata, koji se s krunicom oko vrata nisu plašili ni sile, ni oružja onih koji su bili naumili u ropstvo i okove staviti ne samo ovaj Grad – simbol slobode, već i cijelu zemlju Hrvatsku”.
Na pontifikalnom misnom slavlju u Dubrovniku, uz mjesnog biskupa, sudjelovali su zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, nadbiskupi Marin Srakić, Marin Barišić, Ante Jurić, Ivan Devčić i Ivan Prenđa te biskupi: Franjo Komarica, Slobodan Štambuk, Ivan Penzeš, Juraj Jezerinac, Ante Ivas, Ilija Janjić, Antun Škvorčević, Ivan Milovan, Valter Župan, Josip Mrzljak, Mile Bogović, Vlado Košić, Đuro Gašparović, Đuro Hranić, Valentin Pozaić, Ivan Šaško, Nikola Kekić i generalni tajnik Vjekoslav Huzjak.
Evanđelje je navijestio dr. fra Josip Sopta, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima u Zadru čiji redovnici su ubijeni na Daksi, a molitvu vjernika predvodio je isusovac Jerko Šimić, čiji subrat je tamo također stradao godine 1944.
Nakon mise prigodni domjenak u muzeju Rupe, nekadašnjoj žitnici Dubrovnika, za sudionike zasjedanja priredili su dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić i župan Nikola Dobroslavić, koji zbog obveza nije mogao nazočiti, pa je u njegovo ime biskupe pozdravio zamjenik župana Frano Skokandić.