Nekonvencionalni Papa

Vatikan, (IKA) – Ivan Pavao II., kad god mu se za to ukazala prigoda, bio je nekonvencionalan, spontan. Volio je improvizirati, remetiti protokol i šaliti se. Na konstataciju o. Ernesta Oliverija, utemeljitelja Saveza misionarske mladeži (SERMIG), na audijenciji, koji mu se obratio riječima: “Sveti Oče, vi ste prijatelj mladeži, prijatelj budućnosti, neprijatelj straha, prijatelj Božji. Hvala Vam na vašoj starosti”, Papa pomalo iznenađeno odgovara: “Ali ja nisam star”. “To je istina. Vi ste vrlo mladi. Vi ste uvijek s mladima”, odgovorio je zatečeni o. Olivero.
Ivana Pavla II. moglo se vidjeti kako nasmijava poljske sjemeništarce, obraćajući im se riječima: “U Rimu mi govore da najbolje kažem ono što nije u tekstu!”. Vrti štapom poput Charlija Chaplina, u Solinu nerazumno mumlja za gromoglasnim zborom pjesmu “Rajska Djevo”, tjerajući u očaj osobe iz svoje pratnje zadužene za protokol. Smije se, pjevuši, kliče s mladima, grli djecu. Jednom prigodom mikrofon nije radio. U međuvremenu je popravljen, no Papa to nije znao te je potiho prokomentirao: “Ionako me nitko neće slušati”. Svi su u dvorani prasnuli u smijeh. I Papa s njima. Kada je 1979. posjetio New York, kako bi govorio na općoj skupštini UN-a u zračnoj luci ga je dočekao njujorški gradonačelnik Edward Koch. Nakon što su izmijenili nekoliko riječi, gradonačelnik se predstavio: “Vaša Svetosti, ja sam gradonačelnik”. A Papa će mu: “A ja se trudim biti dobar građanin”.

“Posebna sinoda za Nizozemsku” održana u Vatikanu u siječnju 1980. godine bila je sa stajališta sporazumijevanja sudionika prava “noćna mora”. Na njoj je, naime, sudjelovalo sedam nizozemskih biskupa koji nisu govorili niti jedan zajednički strani jezik i sedam predstavnika Rimske kurije od kojih niti jedan nije znao nizozemski, a jedan od njih, kardinal James Knox, nije čak znao ni talijanski. Otac Jan Schotte morao je na Sinodi svima sve prevoditi. Tijekom jedne od rasprava Papa se nagnuo do o. Schottea te mu došapnuo: “Ponekad je vaš prijevod jasniji od onoga što ljudi stvarno kažu”.
Tijekom posjeta Filipinima 1981. godine neka je djevojčica trebala predati Papi cvijeće. No, kada je Papa pružio ruku da ga uzme, ona se predomislila i buket sakrila iza leđa. Redovnice koje su bile s djevojčicom ostadoše zbunjene, no Papa se samo veselo nasmijao. (ika-servis/sa)