Nemojmo se bojati govoriti o Bogu

Draga braćo i sestre!

Spasitelja Isusa proroci su navijestili kao Emanuela, što znači: “S nama Bog”. Veliko Božje čovjekoljublje, po kojem nam Bog želi biti bliz, biti s nama, Isusovim se rođenjem pokazalo nepobitnim. U Isusu Kristu, Bogu koji je postao čovjekom, Bog je potpuno objavio sebe; misterij Boga nam je otkriven. Ali ne samo to, nego je u Isusu Bog došao u susret čovjeku i otkrio čovjeka njemu samome objavljujući mu uzvišenost njegova poziva. U Bogu čovjek nalazi svoju puninu i spasenje. Isus Krist je cilj ljudske povijesti, točka prema kojoj smjeraju želje povijesti i civilizacije, središte ljudskog roda, radost svih srdaca i punina njihovih težnji (usp. LG,45). Čovjekova sudbina, njegova egzistencija i vječno određenje postaju jasni jedino u misteriju Boga koji je postao čovjekom.

Posebno danas, na svetkovinu Božića, zadivljuje nas način na koji je Bog izveo taj veličanstveni plan. Bog koji prebiva u nedostupnom svjetlu, koga nitko nikada nije vidio, onaj koji je rekao: “Visoko je iznad zemlje nebo, tako su i moje misli visoko iznad vaših misli” (Iz 55,9), taj dakle Bog postaje na tako jednostavan način čovjekov suputnik. Postaje do tolike mjere običan da u Isusu mora reći: “Blago onome tko se ne sablazni o mene” (Mt 11,6).

I mnogi ga ljudi nisu razumjeli i nisu primili upravo zbog njegove jednostavnosti i poniznosti. Apostol Pavao tvrdi da je Krist na križu za Židove sablazan, a za učene i kulturne ljude drugih naroda (Grke) ludost. No, to Božje vladanje, za mnoge ljude prejednostavno i nerazumljivo, neprestano je na djelu od samog početka. Nije to započelo rođenjem i prvim trenucima Boga-Čovjeka, u najbjednijim uvjetima, među životinjama u jaslama. Utjelovljenje u tijelu jedne žene je vrhunac te Božje poniznosti i jednostavnosti. Bog je jednostavno takav. On i danas ne prestaje biti takav i neće nikada biti drukčiji.

Ni danas nije drukčije. Njegovo biti s ljudima, pratiti čovjeka u korak, učinilo je da bude s nama i među nama prisutan u Euharistiji. Ono što je već prije najavio učinio je na Posljednjoj večeri: uzeo kruh i vino i rekao: Ovo je moje tijelo i moja krv (usp. Mk 11,22-23). Kao što se u vrijeme Isusova zemaljskog života tražila tvrda vjera da se u tom čovjeku vidi i prepozna Boga, tako se i danas traži čvrsta vjera i poniznost za priznanje da se pod jednostavnim prilikama kruha i vina na misi nalazi stvarno prisutan Bog. Da! On je sa svom svojom moći stvarno prisutan i u ovoj euharistiji.
U ovoj Godini euharistije otkrijmo ponovo i doživljujmo što su apostoli iskusili na Uskrs navečer, kada im se uskrsli Isus očitovao dok su bili svi zajedno. U misi je uistinu Bog s nama i među nama. Slaveći danas Boga koji se rodio i došao među nas, jesmo li spremni svjedočiti da je On prisutan u svijetu? Nemojmo se bojati govoriti o Bogu. Isusova tvrdnja: “Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta” (Mt 28,20) ima jednu od svojih vidljivih potvrda upravo u Oltarskom sakramentu. Tu se, u klanjanju pred Presvetim, događa onaj kontakt koji dovodi do iskustva da je ovdje prisutan živi Bog. On je tu Emanuel – Bog s nama i za nas.

Želim vam, braćo i sestre, dragi vjernici Krčke biskupije, da ovoga Božića u Godini euharistije doživite kako je Bog radi nas ljudi i radi našega spasenja došao k nama i ostaje s nama do konca svijeta. Bio vam svima sretan Božić i blagoslovljena Nova godina!

U Krku, na drugu nedjelju Došašća, 5. prosinca 2004.
Vaš biskup
+ Valter