NEPLAĆANJE JE ČISTA KRAĐA! – A MEĐU POSLOVNIM PARTNERIMA PRAVEDNOST JE NUŽNA
Predsjednik Hrvatske obrtničke komore za katolički tjednik “Glas Koncila” o radu na crno, otpuštanju trudnica i aktualnim problemima hrvatskih obrtnika
Katolički tjednik “Glas Koncila” u svom je najnovijem broju od 2. svibnja objavio intervju s nedavno imenovanim predsjednikom Hrvatske obrtničke komore i jednim od najuspješnijih hrvatskih poduzetnika Stjepanom Šafranom. Govoreći o aktualnim pitanjima hrvatskog gospodarstva i društva u tranziciji, te pojašnjavajući način djelovanja Hrvatske obrtničke komore, on se osvrnuo i na općepoznatu situaciju velikih unutarnjih dugovanja i nemogućnost njihova podmirenja. Unutarnji dugovi stvaraju lošu naviku poslovanja, a mali obrtnik pritom je nezaštićen “jer je ovisan o kupcu i o velikom sustavu te jako teško može naplatiti svoj dug. Ako podnese tužbu, ili gubi posao ili sud traje nekoliko godina – pa opet sve izgubi, a svoje obaveze prema dobavljačima i prema državi mora promptno plaćati”, ističe Šafran. Ako se taj proces ne zaustavi, doći će do opće nelikvidnosti i blokade poslovanja, stoga bi hitno trebalo donijeti mjere kojima bi se zaštitili vjerovnici i ubrzala pravednost koja je nužna među poslovnim partnerima, smatra Šafran, ističući kako je neplaćanje “čista krađa”, koju može i mora spriječiti sama država.
Jedan od problema s kojim se Komora suočava je i rad “na crno”, kojeg prakticiraju neki poduzetnici, a u tešku situaciju dovode se i mlade žene koje nerijetko dobivaju otkaz kada zatrudne. Ističući kako takvih pojava ima i među članovima Komore, premda ih se osuđuje i nastoji spriječiti, Šafran pojašnjava: “Neki se služe takvim postupcima često iz velike tjeskobe, radi borbe za opstanak, za golu egzistenciju. Naime, izbjegavanjem velikih davanja za doprinose, kompenziraju svoje poslovanje, ali ipak nema opravdanja za takve postupke”. “U Komori smo uvjereni”, nastavlja Šafran, “kad bi se smanjila ta obvezna davanja za poreze i doprinose, kad bi bruto-plaće bile manje, znatno bi se smanjio interes za rad na crno”. Što se tiče pitanja otpuštanja trudnica, Komora zastupa stav da svaki zaposleni mora imati svoju sigurnost i da mora biti zaštićen, kao što to Zakon o radu i propisuje. “Nažalost, kad se ipak prekrši taj zakon, sudstvo je sporo, a ni Komora ne može pomoći”, tvrdi Šafran.
Ukupan položaj obrtništva u sadašnjem času hrvatskog društva u ovom je trenutku težak, ocjenjuje on, “jer je i ukupna ekonomska situacija u Hrvatskoj dosta složena”, a obrtnici su samo jedan segment gospodarstva i ne mogu biti izdvojeni. U posljednje vrijeme Vlada i Ministarstvo gospodarstva nastoje izići u susret mladim poduzetnicima nudeći im mogućnost kreditiranja. Premda su kamate još uvijek vrlo visoke, osobito za proizvodnju i za usluge, ipak se potiče otvaranje novih radionica i djelatnosti. No, pozitivni pomaci još uvijek nisu dovoljni da bi zadovoljili sve one koji vide šansu u obrtništvu, u obiteljskom gospodarstvu – koje je, tvrdi Šafran, u ovom trenutku najzdraviji segment hrvatske privrede. Glede pitanja nezaposlenosti, koje sve više pritišće hrvatsko društvo, novi predsjednik Hrvatske obrtničke komore pozvao je sve subjekte u gospodarstvu, od države do banaka, da daju svoj prinos u poticanju otvaranje novih radnih mjesta. Svako novo radno mjesto trebalo bi se stimulirati putem određenih beneficija ili poreznog sustava, smatra Šafran dodajući kako se ne može pomiriti s time da “kupnja novoga stroja, izgradnja novoga poslovnog prostora bude jednako opterećena porezom kao i bilo koja luksuzna stvar, na primjer jahta ili luksuzni brod, vikendica i slično”.
Budućnost hrvatskoga gospodarstva Stjepan Šafran vidi isključivo u poštenom radu, poštenom odnosu prema svakome u lancu gospodarskih aktivnosti, te ističe kako je u tom smjeru nužno osigurati zaštitu svih onih koji su oštećeni ili koji ne mogu ostvariti svoja prava.
Hrvatska obrtnička komora je krovna institucija hrvatskog obrtništva, koja danas okuplja oko 90.000 obrtnika. Članovi su svi vlasnici privatnih radionica, uslužnih i proizvodnih djelatnosti, ugostiteljstva i svih ostalih struka.

“MARULIĆEVI DANI” U SPLITU
Znanstveni, književni i izdavački program 9. “Marulićevih dana”, festivala hrvatske dramske riječi što se u Splitu održava od 18. do 29. travnja, ove je godine u znaku okruglog stola o Marku Maruliću “Hrvatski pjesnik i katolički humanist: prijedlog za Europu trećeg tisućljeća” kojeg su priređivači Papinsko vijeće za kulturu, Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima i Književni krug Split-Marulianum. Na drugom dijelu znanstvenog skupa (prvi je održan 1998. u Rimu), okupilo se desetak priznatih svjetskih kroatista i marulologa. Na početku skupa govorio je počasni gost okruglog stola pročelnik Katedre za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Debrecenu i profesor hrvatske književnosti u Miskolcu Istvan Lokos, koji upravo prevodi “Juditu” na mađarski jezik. O Marku Maruliću, ocu hrvatske književnosti i katoličkom humanistu govorio je u izlaganju pod naslovom “Kršćanski moral, antička orijentacija i umjetnička teorija renesanse o imitaciji na Marulićevoj ‘Juditi'”, potvrdivši još jednom prijateljstvo Hrvatskoj, Splitu i njezinu kulturnom i povijesnom nasljeđu koje nam je ostavio Marko Marulić.
O Marulićevu djelu razmišljali su i ostali sudionici okruglog stola, među kojima su gosti maruolozi: Elizabeth von Erdmann-Pandžić, Charles Bene, Mirko Tomasović, Branko Jozić te ostali znanstvenici i stručnjaci.
Rad skupova u Rimu i Splitu održava se u nekoliko dijelova kako bi se što bolje osvijetlile Marulićeve duhovne staze laika, humanista, svjedoka duboke i autentične duhovnosti, satirika, ali i navjestitelja hrvatske ljubavne renesansne poetike.
Na Dan hrvatske knjige, 22. travnja, kada je Marko Marulić dovršio svoj ep “Judita”, u sklopu “Marulićevih dana” predstavljeno je nekoliko izdanja o Marulu, sve nazočnijem u suvremenoj kulturi Europe. Mirko Tomasović, najistaknutiji hrvatski marulolog predstavio je monografiju “Marko Marulić-Marul” koja čitateljima donosi klasičnu monografsku sintezu, sa čvrstim informacijama i sažetim ocjenama, prosudbama i podacima o dosadašnjem marulološkom proučavanju. Namijenjena je školarcima, sveučilištarcima, stručnjacima i kulturnim djelatnicima, a objavljena uoči velikih jubileja: obljetnice Marulićeva rođenja (1450-2000) i nastanak epa “Judita” (1501-2001). Knjiga je tiskana u nakladi zagrebačkog “Erasmusa”, splitskog KK i Zavoda za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Branko Jozić i Bratislav Lučin iz splitskoga Književnog kruga predstavili su “Bibliografiju Marka Marulića”, prvi dio: tiskana djela (1477-1997). Ta knjiga, prema mišljenju stručnjaka, primjerena je pratilja “Sabranih djela Marka Marulića”, valjan stručni prinos proslavi obljetnice oca hrvatske književnosti, vođena čvrstim mjerilima i pouzdanom metodologijom. Knjiga Branka Jozića i Bratislava Lučina sadrži 345 jedinica (knjiga ili časopisa) u kojima je objavljeno cijelo ili djelomično Marulićevo pisano djelo, bilo na hrvatskom ili nekom drugom jeziku. Sadrži i prvo Marulićevo objavljeno djelo u nekoj knjizi, a riječ je o pjesmi koju je Marul napisao u čast Šibenčaninu Jurju Šižgoriću i koja se našla upravo u Šižgorićevoj knjizi 1477. godine.
Ovogodišnji “Marulićevi dani” ujedno su i priprava za sljedeće, desete po redu, koji će se održati u jubilarnoj godini kršćanstva.

PREDSTAVLJEN ZBORNIK RADOVA S XIII. MEĐUNARODNOG KONGRESA ZA STAROKRŠĆANSKU ARHEOLOGIJU
“Radovi XIII. Međunarodnog kongresa za starokršćansku arheologiju” naslov je knjige koja je 23. travnja predstavljena u splitskoj palači Milesi. Urednici izdanja Nenad Cambi i Emilio Marin, u nazočnosti nadbiskupa splitsko-makarskog Ante Jurića, nekadašnjeg rektora Papinskog instituta za starokršćansku arheologiju u Rimu Patricka Saint-Rochea i novoimenovanog rektora Philippea Pergola, predstavili su to monumentalno djelo u kojem su sabrana istraživanja 400 sudionika kongresa. Kongres se u Hrvatskoj održao u teškim ratnim trenucima kada su neke svjetske institucije zagovarale prekid kongresa. Knjiga u tri sveska sadrži i radove sa svjetskog kongresa za starokršćansku arheologiju održanog u Splitu i Poreču od 25. rujna do 1. listopada 1994. godine, a u povodu 100. obljetnice Prvog Kongresa iz 1894. godine održanog umom i radom don Frane Bulića, upravo u Splitu. Knjiga predstavlja arheološku disciplinu na svjetskom nivou i razmatra “Justinijanovo razdoblje i probleme 6. i 7. stoljeća”. U drugom svesku – “Novitates”, sabrana su sva znanstvena istraživanja domaćih i svjetskih arheologa u proteklih pet godina koja će znanstvenicima pružiti prvu informaciju o novostima u arheološkoj disciplini, i na kraju “Kronika kongresa” je glavna tema skupa o kojoj piše dr. Emilio Marin i sagledava povijest Kongresa od njegovog početka u Splitu. Knjiga je objavljena u izdanju priređivača kongresa, Papinskog instituta za starokršćansku arheologiju u Rimu i splitskoga Arheološkog muzeja. Zbornik radova predložak je prema kojemu će se domaći i svjetski arheolozi i znanstvenici ravnati u budućem radu. Tom prigodom predsjednik gradskog vijeća grada Splita Ivo Šimunović uručio je zlatnu plaketu “Grb grada Splita” Patricku Saint-Rochu, donedavnom rektoru Papinskog instituta za starokršćansku arheologiju u Rimu, za svesrdnu pomoć i znanstveno sudjelovanje na XIII. kongresu.

BOŽANSKI ČASOSLOV – LITURGIJSKI MOLITVENIK ZA PUK
Hrvatski institut za liturgijski pastoral u Zadru, po nalogu Vijeća za liturgiju Hrvatske biskupske konferencije, objavio je Božanski časoslov – Liturgijski molitvenik za puk Božji. Taj će Božanski časoslov, uz Nedjeljni i blagdanski misal ABC biti do sada najpotpunije izdanje liturgijskog sadržaja kod nas. Ovim se izdanjem i u Hrvatskoj ostvaruju preduvjeti za ostvarenje poticaja i preporuka Drugoga vatikanskog koncila, da liturgijska molitva Crkve, postane liturgijska molitva župne zajednice, laičkih društava, obitelji i svih vjernika. Božanski časoslov uređen je prema Časoslovu naroda Božjega, kojeg je Kršćanska sadašnjost objavila početkom sedamdesetih godina i to na temelju Časoslova rimskoga obreda, koji je nastao nakon Koncilske liturgijske reforme. S obzirom na namjenu, Časoslov u cijelosti donosi dva glavna dnevna časa – jutarnju i večernju, za sve dane u godini, zatim cjelovito Povečerje, Srednji čas za nedjelje i svetkovine, te četiri Bdjenja (Božić, Veliki Petak, Uskrs i Duhovi). Sadrži također čitav četverotjedni psaltir, promjenjive dijelove za sva Vlastita liturgijska vremena, Vlastita i Zajednička svetačka slavlja, Pokojničko slavlje i poseban dodatak s različitim izbornim tekstovima. Časoslov sadrži i neka obogaćenja i posebnosti s obzirom na vlastitosti Crkve u Hrvata. Radi se o praktičnom uvodu u molitvu časoslova.
Prvi put u povijesti časoslov donosi i službu blaženog Alojzija Stepinca. Posebnost je i u tome što časoslov donosi službu svjetla za Večernju, molitve i slavospjeve iz časoslova različitih istočnih kršćanskih obreda, himne i molitve iz starohrvatske molitvene baštine na izvornom jeziku njihova nastanka ili zapisa, kraći izvor iz novije hrvatske duhovne lirike, te jedan obrazac Večernje po bizantsko-slavensko obredu iz grkokatoličkog časoslova. Evanđeoski hvalospjevi koji se svakodnevno mole doneseni su na crkveno -slavenskom, s početnim glagoljskim slovom i latinskom jeziku. Tako je inače bogata i po mnogočemu jedinstvena hrvatska liturgijska baština našla i ovdje svoj odjek. Sva veća poglavlja u časoslovu popraćena su inicijalima i minijaturama iz različitih hrvatskih liturgijskih kodeksa, koji su nastali u različitim hrvatskim krajevima.
Predgovor Božanskom časoslovu napisao je riječko-senjski nadbiskup i predstojnik Vijeća za liturgiju Anton Tamarut. Teološki uvod i uvode u liturgijska vremena napisao je pročelnik hrvatskog instituta za liturgijski pastoral u Zadru dr. Bernardin Škunca, a praktični uvod u molitvu časoslova napisao je prof. Livio Marijan, koji je zajedno s dr. Škuncom priređivač tog molitvenika. Objavljivanjem Božanskog časoslova obilježen je početak molitvene “renesanse” u hrvatskim obiteljima i vjerskim zajednicama na pragu trećeg tisućljeća.