Nerazdvojna veza Duha i crkvenih struktura

U bazilici Sv. Petra upravo je završilo euharistijsko slavlje pod kojim sam s radošću zaredio 21 novoga svećenika. Taj je događaj važan trenutak rasta naše zajednice. Od zaređenih službenika ona, doista, prima život, posebice putem posluživanja Božje Riječi i sakramenata. Ovo je stoga dan radosti za cijelu rimsku Crkvu. A novim svećenicima to su na osobiti način njihovi Duhovi. Njima ponovno upravljam pozdrav te molim Gospodina da uvijek prati njihovo služenje. Zahvaljujemo Bogu na daru novih prezbitera i molimo da u Rimu kao i u čitavome svijetu procvatu i dozriju brojna i sveta svećenička zvanja.
Ovo zgodno poklapanje svetkovine Duhova s prezbiterskim ređenjima potiče me da podvučem nerazdvojnu vezu koja u Crkvi postoji između Duha i ustanove. O tome sam nešto rekao već i prošle subote, preuzimajući u posjed katedru rimskoga biskupa, u Sv. Ivanu Lateranskome. Katedra i Duh su usko povezane stvarnosti, kao što su to i karizma i redovita hijerarhija. Bez Duha Svetoga Crkva bi se svela na sasvim ljudsku organizaciju, pod teretom svojih vlastitih struktura. No, u Božjim naumima Duh se obično služi ljudskim posredništvom kako bi djelovao u povijesti. Upravo je stoga Krist, koji je ustanovio svoju Crkvu na temelju apostola okupljenih oko Petra, nju i obogatio darom svoga Duha, kako bi je tijekom stoljeća jačao (ups. Iv 14,16) i vodio do pune istine (usp. Iv 16,13). Neka crkvena zajednica uvijek ostane otvorena i poučljiva djelovanju Duha Svetoga, da bude među ljudima vjerodostojni znak i učinkovito oruđe Božjega djelovanja!
Povjeravamo ovu želju zagovoru Djevice Marije, o kojoj danas razmatramo u slavnome otajstvu Duhova. Duh Sveti koji je u Nazaretu sašao nad Nju da je učini Majkom utjelovljene Riječi (usp. Lk 1,35), sašao je danas nad Crkvu koja se rađa okupljena oko Nje u Dvorani Posljednje večere (usp. Dj 1,14). Zazovimo pouzdano Blaženu Djevicu Mariju, kako bi nam ona izmolila obnovljeno izlijevanje Duha nad Crkvu naših dana.