Rim, 28. 4. 1998. (IKA) – Drugi tjedan izvanredne Biskupske sinode za Aziju započeo je u ponedjeljak, 27. travnja, u znaku tuge zbog vijesti da su kineske komunističke vlasti odbile dati vizu dvojici biskupa koje je Papa pozvao da se pridruže svojim kolegama u sinodskoj dvorani u Vatikanu. Čak se i u priopćenju Tiskovnog ureda Svete Stolice ističe kako “sinodski oci očekuju točne vijesti o mogućem dolasku dvojice biskupa”, te da “Sveta Stolica očekuje neki točniji znak od kineskih vlasti”.
No, nisu samo komunističko-marksistički režimi jedini problem Crkve u Aziji. Dok komunizam umire, izjavio je jedan pakistanski biskup, javlja se druga opasna prijetnja za vjernike katolike: islam koji se brzo širi, ponajviše zbog “odlučnosti” muslimanskih ekstremista. Riječ je o sili koja je istodobno politička i vjerska, a izrazito se razlikuje i od budizma, hinduizma, šintoizma i sličnih religija. Čak i sam dijalog s islamom pred kršćane stavlja izazove koji se ne mogu uspoređivati s onima u dijalogu s ostalim religijama, i to zbog česte borbene nesnošljivosti muslimanskih fundamentalista. Jasno je, ističe taj pakistanski biskup, takav se stav ne može poopćavati, jer je s brojnim muslimanskim vjernicima lako ući u dijalog jer “kršćanima priznaju zajedničko duhovno podrijetlo od Abrahama”. No, sve veći broj muslimanskih fundamentalista nastoji proširiti zamisao kako kršćani moraju biti “podvrgnuti”, pa je Crkva u Turskoj, Iranu, Pakistanu, Indoneziji i još 12-ak zemalja, gdje je u manjini ozbiljno ugrožena i treba joj zaštita. Sasvim su drugačije prilike u Mongoliji, gdje je Crkva doista neznatno primjetna i tek nedavno “ustanovljena”, no izuzetno dobro prihvaćena, rekao je izaslanik te zemlje. On je istaknuo kako su tamošnje vlasti same pozvale Katoličku Crkvu na otvaranje misija, jer su uvjerene u vrijednost katoličkog prinosa na socijalnom i odgojnom planu.
Osim što je ugrožena Crkva kao ustanova, ništa bolje nije niti s obiteljima koje pogađa siromaštvo, iskorištavanje i ponižavanje žena, maloljetnički rad i spolna zloupotreba djece. I na tom području Crkvu očekuje veliki posao, jer se “roditelji ne rađaju, već se roditeljima postaje”, a upravo su roditelji prvi vjeroučitelji. Čest je i slučaj, istaknuo je izaslanik iz Nepala, da roditelji nisu iste vjeroispovijesti. Upravo je takav slučaj Nepala, zemlje u kojoj je više od 50% vjenčanja u protekloj godini bilo “mješovito”.
U tijeku tih sinodskih zasjedanja, neki su se biskupi ponovno vratili pitanju crkvenog pristupa tamošnjoj stvarnosti koji bi trebao biti “više azijski”. Danas je, nažalost, slika Crkve u Aziji “slika moći, snage, ljudske učinkovitosti” a duhovno je obilježje potisnuto u drugi plan. “Vlast i moć, bilo one naukovne, zakonske ili ustanovne ne privlače, štoviše shvaća ih se kao prijetnju”, ističu biskupi.
Na kraju, među pitanjima o kojima se raspravljalo, sinodski su se oci vratili i na temu “dijaspore” Katoličkih Istočnih Crkvi koje su sve ugroženije, rekao je kardinal Achille Silvestrini, pročelnik Kongregacije za Istočne Crkve, i to ne samo u zemljama njihova porijekla, već i u onima kamo su njihovi vjernici odselili, kao npr. u Kanadi, SAD-u i Južnoj Americi. Rimokatolički bi biskupi trebali biti svjesni da je nužno očuvati to liturgijsko i kulturalno bogatstvo, istaknuo je kardinal Silvestrini, te nadodao kako je veliki problem za te Istočne Crkve i odijeljenost od “sestrinskih Pravoslavnih Crkvi”, a upravo je ta podijeljenost među kršćnima bila jedan od razloga širenja islama u tim zemljama.