Zagreb, (IKA) – Don Petar Šimić, svećenik salezijanac, preminuo je 26. prosinca 2009. u 72. godini života, 55. redovničkih zavjeta i 45. svećeništva. Sprovodne obrede za don Petra Šimića na zagrebačkom groblju Mirogoj uz okupljeno mnoštvo vjernika predvodio je zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić, a misu zadušnicu u crkvi Sveta Mati slobode vojni ordinarij Juraj Jezerinac.

Petar Dominik Šimić rođen je u brojnoj obitelji 28. lipnja 1938. u Drinovcima, kotar Ljubuški. Od 1951. do 1954. godine pohađa Željezničku industrijsku školu u Zagrebu te se susreće sa salezijancima. U novicijat ulazi 1954. u Rijeci. Od 1955-1958. pohađa Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zadru. Za svećenika ga je zaredio kardinal Franjo Šeper 29. lipnja 1965., a prva služba bila mu je kapelanom u župi sv. Ane u Rudešu.
Don Petar bio je veliki graditelj. Još kao mladomisnik, kapelan, zajedno sa župnikom don Nikolom Vuglecom gradi prvu crkvu sagrađenu poslije rata u Zagrebu – crkvu Sv. Ane u Rudešu. U Rijeci (1967-1968), kao školski savjetnik i profesor, preuređuje crkvu Sv. Josipa prema novim liturgijskim propisima II. vatikanskog koncila. Imenovan upraviteljem župe Marije Pomoćnice kršćana u Splitu (Kman), voditelj je gradnje crkve i pastoralnog centra. Uz crkvu – zgradu don Petar izgrađuje i živu crkvu – župnu zajednicu, ističući se osobito propovijedanjem i katehiziranjem. U Splitu ostaje do 1977. Po dolasku na zagrebačku Knežiju pokreće obnovu crkve Marije Pomoćnice, koja se uređuje izvana: dvorište i vjeronaučna dvorana, i iznutra: mozaici – Don Boscova vizija Crkve u prezbiteriju glavnog oltara, te pokrajnji oltari s likom sv. Antuna i kardinala Alojzija Stepinca. Zbog toga je imao probleme s tadašnjim vlastima, koje su htjele maknuti ne samo mozaik (kao u župi Stražeman) nego i svaki spomen Stepinca, ali don Petrova umješnost i dosjetljivost odnijela je pobjedu, a mozaik je ostao ne samo kao spomen, nego i znak zahvalnosti onome koji je darovao ciglu za gradnju crkve na Knežiji, utemeljio župu i povjerio je salezijancima. Godine 1983. imenovan je kapelanom u župi Duha Svetoga u Staglišću i voditeljem gradnje crkve i pastoralnog centra. Od 1985. do 1992. upravitelj je te iste župe u kojoj je izgradio crkvu i župnu kuću. Zatim je don Petar radio na otkupu prostora, uređenju i otvorenju nove crkve u naselju Vrbani. Nakon kratkog permanentnog obrazovanja u Njemačkoj (1992-93), obavlja službu kapelana i vjeroučitelja u Policijskoj akademiji (1993-94.), i tu je u samo tri mjeseca podignuta crkva Sv. Mihovila, zaštitnika kapelanije.
No, kruna svih njegovih graditeljskih pothvata je zavjetna crkva u spomen poginulima za Domovinu Sveta Mati slobode. Naslov preuzet iz Trsatskih litanija (iz 1560.) povezuje hrvatsku povijest i sadašnjost, kao zalog bolje, slobodne, budućnosti. Od prve ideje 1993. pa do svoje smrti don Petar bio je ne samo voditelj i koordinator gradnje nego i duša svih zbivanja povezanih uz to svetište, koje je odnedavno i župna crkva župe Duha Svetoga.
Don Petar bio je neumorni graditelj crkava i Crkve. Gradio je ne samo zgrade, već i zajedništvo, zajednice, Crkvu kao vjernički narod Božji, salezijansku zajednicu i zajedništvo. Odgajajući druge i sam se usavršava, osobnim radom i studijem, marno prati teološku, filozofsku, sociološku, psihološku i drugu literaturu i to nastojao pretočiti u kršćansku poruku: s oltara u homiliji, u učionici u katehezi, u osobnim susretima, u bratskom razgovoru. Među ostalim službama don Petar bio je od 1994. do 2000. zamjenik provincijala, član povjerenstva za salezijansku obitelj i župni pastoral (1997-2000), član provincijalnog ekonomskog povjerenstva (1997-2000). Godine 1999. imenovan je vojnim kapelanom s djelomičnim radnim vremenom u kapelaniji Sv. obitelji – u vojarni Borongaj – za sve postrojbe i djelatnike vojarne. Istodobno bio je župni vikar u Jarunu, a od 1999. do 2005. i ravnatelj zajednice, u dva mandata.
Uz sve napore pastoralnog rada i gradnje, don Petar nosi i teški teret bolesti kojoj je naposljetku podlegao 26. prosinca 2009.