Rim, 18. 5. 1998. (IKA/SIR) – Postoji li veza između rock glazbe, mjuzikala 70-ih godina, “djece cvijeća” i pokreta New Age? Prema “Kinematografskoj reviji”, koju objavljuje Talijanski državni zavod za kulturalne djelatnosti, ta veza postoji. U članku objavljenom u posljednjem broju ističe se kako su brojni umjetnici, redatelji i glazbenici među mladima širili “novu, sinkretističku duhovnost na kojoj je u narednim godinama New Age gradio vlastiti ustroj”. Članak se poziva na studiju Poljaka Bartolomea Dobroczynskog koji je proučavao vezu između rock-glazbe New Age polazeći od kinematografije osobito mjuzikala 70-ih godina poput “Jesus Christ Superstara” i “Kose”. Dobroczynski analizira i glazbu rock-glazbenika koji su u svojim pjesmama širili duhovne poruke: Rolling Stones (okultizam), Jim Morrison i Doors (šamanizam), Carlos Santana, The Who, George Harrison i Beatles (različite sljedbe i istočni obredi) Bob Dylan (krivovjerna vizija židovstva i kršćanstva) te na kraju eklektički misticizam Van Morrisona, Davida Allenna i Incredibile String Benda. Teza koja proizlazi iz članka i Dobroczynskijeve studije je sljedeća: “duhovni mjuzikl pretječe promjenu uzorka” sve do krajnosti zastupljene u filmovima “Groznice subotnje večeri” ili “Blues brother” gdje se od kolektivne napetosti prelazi na hedonizam. To su temelji na kojima je New Age mogao izgraditi mit o već nastupljenoj “Vodenjakovoj eri” kod različitih autora i navedenih djela.